gdje: Paklenica, Anića kuk
smjer: Klin, A1, V+, 350m
foto: Marko Dukši, 01/2005

Vikend kreće, sa sada već standardnim buđenjem u 5:00 nakon čega sam imao priliku putovati s asistentima (hvala Goran, Marija, Zvone) te djeliti doĹživljaje i iskustva cijelim putem. S ostalima se nalazimo u nekoj lokalnoj birtiji gdje je vrijeme stalo, pijemo lošu kavu, mičemo krmelje s očiju i polako podiĹžemo radnu temperaturu. Nakon nekih pola sata makadamske voĹžnje dolazimo podno Tulovih greda i polako se spremamo za akciju. Kratak briefing, dodjela asistenata, uzimanje opreme, upijanje sunčevih zraka ko gušteri i spremni smo. 

Moji današnji partneri su Poljo i Zelić, zajedno penjemo naš prvi klasični smjer - Tulova smer. Večer prije proveo sam gledajući u skice i čitajući tekst o smjeru te sada retrospektivno mogu zaključiti da mi se stvari na terenu nisu poklapale sa skicom/opisima. Početak je bio kao na skici, ali nakon drugog cuga, stvari su počele izgledati drugačije, nadam se da interpretacija skica i preslika na stvarnu situaciju dolazi s iskustvom te da je ovo bilo produkt mog neznanja.. A moĹžda smo i zaflaksali, to nikad nećemo znati. Smjer, sam po sebi, je relativno lagan i idealan za početnike koji uče postavljanje vlastitih međuosiguranja i štandova. Naizmjenično smo vodili duĹžine te moram priznati da je Poljo odradio znatno bolji posao u postavljanju međuosiguranja i štandova, tako da, bravo za Polju! A ja.. nisam se bas proslavio sa svojim štandovima ali kaj je tu je, lekcija za dalje! Sam smjer je dug 270 metara i odradili smo ga u 9 duĹžina. Izlazak na greben, poslastica na kraju koja pruĹža vrhunski pogled!

Na naše iznenađenje vraćamo se prvi iz smjera, uzimamo pivicu i dajemo si petice. Ostali se polako vraćaju iz smjerova s osmjesima od uha do uha i s pričama dogodoštvina koje su se dešavale tokom dana. Kada su se svi uspješno vratili iz smjerova, uzimamo stvari iz auta i krećemo s postavljanjem kampa. Mjesto na kojem smo kampirali je bilo više nego impresivno. Ali kakav bi to bio kamp bez dobre klope? Imam samo riječi hvale za Maju i njezin ričet s grahom i kobasicama, vrlo vjerojatno moj dosadašnji favorit, hvala Maja! Ostatak večeri smo proveli u druĹženju i zezanciji te polako 1 po 1 padali u svoje šatore. Tokom noći, ma koliko god mi bili umorni i Ĺželjni sna, bilo je nemoguće ne probuditi se od strane vjetra, Koti je čak mislio da mu je netko pao na šator prilikom naleta vjetra.

Za idući dan, dogovor je bio da u 8,00 krećemo u smjerove, tako da se ekipa polako počela buditi u 7,00. Jakov među prvima izlazi van iz šatora da provjeri situaciju. Odluka pada da ćemo jutro provesti u izradi štandova i međuosiguranja. Da budem iskren, definitivno mi je dobro došla ova vjeĹžba i utvrđivanje gradiva te dobre sugestije od neumornih Jakova, Grge i ostalih asistenata. Tokom dana vrijeme se poboljšalo, ali naĹžalost već je bilo prekasno da idemo u smjerove. Iz tog razloga bilo smo počašÄ‡eni nenajavljenim pismenim ispitom teoretskog znanja. Svi smo bili pomalo zatečeni time, ali vjerujem da je svatko dao bar minimalan doprinos listi netočnih i loših odgovora. Ja sam definitivno dao svoj doprinos.

Kako je dan odmicao kraju, dio ekipe odlučuje ostati još jedan dodatan dan pošto je sutra 1. maj, dok mi ostali spremamo krpe i napuštamo kamp. Prije samog povratka, odrađujemo večeru na sanjkalištu u Lovincu nakon čega upadam u Goranov auto i skoro instantno padam u zasluĹženi san pravednika.

(napisao: Dino)