 |
Uže (štrik, špaga)
Bez i najmanje sumnje najpoznatiji penjački rekvizit. Teško da postoji bolji način ukazivanja na to da je netko alpinist (ili je to bio) od toga da mu se npr. u karikaturi, na fotografiji ili na nadgrobnom spomeniku nekamo prikvači komad užeta (najčešće na rame). Uloge tog dijela opreme relativno su dobro znane: služi za osiguranje pri mogućim padovima, za pomoć pri napredovanju u stijeni, za spust preko strmog terena, za izradu raznih sustava za spašavanje i prenošenje ozlijeđenih, te možda još ponešto (recimo, vezanje ljubavnog partnera, zločestog djeteta ili brodice). Nekad su užad proizvodili od konoplje, dok ih danas rade od sintetičkih vlakana. A nalazimo ih u dvije osnovne debljine: 11 mm i 9 mm (s modernim, izdržljivijim materijalima taj se odnos spustio čak do 9,1 mm naprema 7 mm, ali penjački žargon i takvu užad nadalje uzima kao "jedanaestice" i "devetke"). Ključna razlika među njima jest u tome što je za sigurno penjanje dovoljno samo jedno deblje uže, dok se ova tanja uvijek rabe u paru. Prva opcija omogućuje lakše baratanje pri penjanju, dok druga dozvoljava brži spust s neke velike stijene (ne morate presaviti deblje uže na pola već dva tanja svežete skupa i spuštate se onoliko koliko je dugo kraće od njih). I baš je takvom jednom spustu (tj. abseilu) posvećena anegdota koju ovdje navodimo. Penjao sam "Pet prstiju" na Bijelim stijenama s Pješakom iz AO PDZM (dok je bio aktivan bio je među najspominjanijim u alpinističkim pričama, no o njemu se malo što može naći napismeno). Kad smo došli na treći "prst", jedini način spusta bio je da uže zakačimo za jedan veoma plitak nos. A bio je toliko plitak da uže nije moglo ne spasti s njega
dok ste ga umetali u napravu za abseil. Stoga ste ga nakon tog manevra morali zataknuti natrag na nos i onda brzo, brzo opteretiti da opet ne spadne. Nije bilo ugodno, ali smo se ipak sretno spustili. Međutim, na tlu smo otkrili da štrik ne možemo izvući. Zato smo se dali u divljačko potezanje koje je završilo tako da se uže gotovo posve prerezalo na jednom od oštrih bridova nosa. Mislim da ga nije držalo više od 5-6 niti. Ali Pješak je i dalje tvrdio da je taj štrik dobar za penjanje, tj. da se na njega još može sigurno padati. To je par dana kasnije pokušao dokazati u našim društvenim prostorijama tako što ga je privezao za gredu i onda se na tih nekoliko končića bacao s prozora u dubinu od solidnih 5 metara. Uže je izdržalo, ali mogla bi se tu dobro primijeniti jedna poslovica koju ipak nećemo spominjati.
Na fotografiji: uže Mammut
Ponosni vlasnik: Davorin Kremenjaš
U međuvremenu: stradalo od upotrebe
created by: marko @ 2007-05-12 12:37:00
|
|
