Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Sinia Alavanja
smjer: Jenjavi, Paklenica, 7a+, 350 m
foto: Kruno Uarevi, 09/2009

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

I jos jedan izlet

From: Darija Vukovic - davukovi@vip.hr
Date: Mon, 21 Nov 2005 16:44:08 +0100

Eto, prosao je jos jedan skolski vikend. Ovaj put nam je odrediste bilo Vela Pesa kod Rijeke. Kao i obicno, prvo smo se u ranim jutarnjim satima svi skupili na parkiralistu kod naplatnih kucica u Luckom. Tu sam se kolacima pokusala uliziti instruktorima. No, tek ce se na ispitu vidjeti da li je ulizivanje polucilo rezultate :-) Kad je Veliki Vodja Orsat zakljucio da je vrijeme, polako smo napustili to parkiraliste i napokon krenuli. Naravno da smo putem stali u nekoj birtiji, jer tradicija postoji zato da se postuje. Oko kojih 11h (pretpostavljam, nisam skroz sigurna) smo stigli do penjalista. Bila sam ugodno iznenadjena vremenskim prilikama i temperaturom tamo. Nije bilo ni priblizno hladno koliko sam ja mislila da ce biti, a vidjelo se cak i sunce. Neka bude zao onima koji nisu dosli zbog straha od smrzavanja. Nakon provjere znanja cvorova smo pokusali malo dangubiti, ali smo ubrzo bili sprijeceni u tome Orsatovim zanimljivim i poucnim predavanjem o pravilnom stavljanju kompleta u spitove i uzeta u komplete. Spomenuo se i spravica za osiguravanje te njihove pravilne upotrebe. Pokazao nam je i kako osiguravati grigrijem te nas potom natjer'o da se istim koristimo i u praksi. Lijepo je i korisno to sve znati, ali meni je i dalje simpaticniji moj reverso. I tako, dok su neki tecajci osiguravali grigrijem, drugi su penjali smjerove. I to kao prvi. Na kraju dana nije bilo tecajca koji nije penjao kao prvi. Valjda. Mislim da je vecina to i relativno uspjesno obavila. Neki (pritom prvenstveno mislim na sebe) doduse uz uobicajeno cviljenje i podulje zastajkivanje na mjestima koja uopce nisu teska za proci, ali glavno je doci do vrha, ma koliko dugo to trajalo. Naravno, bilo je i grcevitog drzanja kompleta koji se iz ruku nisu ispustali cak ni na blagi nagovor (koji je kasnije presao u psovke) instruktora. U kasnim popodnevnim satima smo jos penjali poneki smjer na top rope, ali to nije bas bilo ugodno jer se temperatura osjetno spustila, pa su ruke prilicno brzo pocele trnuti. Sva sreca sto je netko zapalio vatricu pa smo se svi nagurali uz nju i grijali promrzle dijelove tijela. Kad se mrak poceo spustati i mi smo se poceli spustati prema autima i krenuli put planinarskog doma gdje smo se napojoli i nahranili, a bome i culi poneku alpinisticko-planinarsku pricu. Sve u svemu, bio je ovo zanimljiv i zabavan izlet.

Pozdrav, Darija


created by: zeljeznicar @ 2005-11-21 18:16:00