Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Iva Katela, tulanje na Okiu
foto: Danko Ferber, 12/2007

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Paklenica, jos jednom

From: "zeljeznicar" - zeljeznicar@net.hr
Date: Tue, 08 Nov 2005 13:40:24 +0100

Paklenica, meni treci put, nekima prvi.Ovo me podsjetilo na Bijelo Dugme-- svaki put kao da je prrrviiii ... ali nije bas.Svaki put je sve bolje. Uglavnom, krenuli smo put Paklenice u vrlo ranim jutarnjim satima; vjerujem da je vecina mislila dok se izvlacila iz toplog kreveta u maglovito subotnje jutro( u pol sest ) sto mi ovo treba.... no vesela lica ekipice u Luckom Dolazak u Pakenicu nas je sve odusevio, sto zbog vremena(toplo, sunce...) sto zbog ljepote prirode. Orsat nas je odmah rasvrstao u grupice, vodene iskusnim instruktorima i poslao u vrleti; na; sto se kasnije ispostavilo cjelodnevne izlete. Lukavi su se sjetili uzeti vodu i pokoju grickalicu ali bilo je i onih koji su zedjali cijelim putem. I ne samo zedali.. ma znate uostalom. Prvo cvorovi, pa komunikacija u stijeni, pa prevezivanje... i onda penjanje. Mene jos muci ladarac i poluladarac, ali vjezbam, casna rijec! Penjanje se oduzilo, ali skupili smo odlutale ovcice i stigli u kamp. A tamo... ica i pica svakakvoga, odusevile su me kuharske sposobnosti muskica na onom malom plinskom kuhalu, jerbo se ja ne snalazim niti na velikom (da li je to dokaz da velicina nije bitna) anyway, fino smo se naklopali, pa je i cugica bolje sjela. A onda... krstenje. Bogami, rit mi je fest bridila. Uz pjesmu i vino, te neke druge zvukove zaspali smo snom pravednika. Ujutro, opet trk u smjerove. Vise od pogleda odozgo; (moram priznati da nisam toliko uzivala sa dvjestometarskog vidikovca, na kojem sam visila) dojmio me se pogled odozdola na krajnji cilj tj tocke nasih uspona. Wow, cestitam svima, jer se odozdola cini nemogucim. Ali sto bi rekao David Beckham il neka mudrica koja je radila reklamu za Adidas "Nothing is impossible".

Do sljedeceg javljanja... Jasna

Četiri gracije
Jasna i Ana



created by: zeljeznicar @ 2005-11-08 13:41:00 / updated by: neven @ 2005-11-08 13:51:42