Tko: Stipe Mikulić
Gdje: silazak sa Štruce, nakon smeri Črnivec-Pibernik IV/III
Foto: Rene Lisac, 04/2012

  Svaka generacija Ĺželi ostaviti trag, i ispenjati neĹĄto novo. Napraviti to u Paklenici, to je ipak neĹĄto posebno. Prije ili kasnije netko ponavlja tvoju kreaciju, a ako je prave teĹĄkoće, dovoljno blizu parkingu, a opet ne preblizu, da bi postao previĹĄe popularan (doduĹĄe, mjesta za takve smjerove, u Paklenici, viĹĄe nema), počnu ga penjati i na ĹĄkoli. Takvu je sudbinu doĹživio i, moj i Barbin, Pixie & Dixie.

  Smjer se nalazi u JZ grebenu Kuka od skradelin. Vjerojatno je i tu netko već penjao, barem u gornjem dijelu. Prva duĹžina, koja je sigurno prvenstvena, ide po samom stupu  i vrlo je raznolika. Ima tu ĹĄkrapasta ploča, Ĺžlijeb, brid i onda joĹĄ malo ploče. Na kraju smjera (koji se ustvari nastavlja dalje po grebenu do vrha), naiĹĄli smo na klin. Kako tu prestaju i teĹĄkoće, usamljenom klinu smo, da mu ne bude dosadno, dodali i spit, sa kojeg se absajla. Kvalitete smjera su, osim ĹĄto ima stvarno lijepu prvu duĹžinu, i to da se suĹĄi među prvima, a pristupa nema viĹĄe od 10 minuta!

  SmjeĹĄno je, da je smjer dobio ime, čak prije nego ĹĄto smo mu naĹĄli liniju i prije nego smo ga ispenjali. Nekako je naneslo, da sam jedno vrijeme počeo penjati smjerove sa dva imena Flex i Rex, Andie & Max, Bibl & Bubl, Rok i Borna, Ada i sanjski... ĹĄto mi je bilo smijeĹĄno i bedasto, kao kad nazoveĹĄ psa sa dva imena. I tako dok smo se, jednog vrućeg ljetnog poslijepodneva, Barba, Ida i ja, roĹĄtiljali u Flexu i Rexu, dovikujući se s Branimirom, Majom i Didakom, koji su se borili s Kikos bohrerom, priča je nanesla na imena smjerova. Barba i ja smo zaključili da je Flex simpatičan, ali i besmislen smjer, bedastog imena. I tada je pala odluka, da ako ikada ispenjemo neki prvenstveni, onda se on mora zvat Piksi i Diksi. I tako i bijaĹĄe...