 |
Sklop - Nova Točila
Kada su stanoviti Talijani, ponovo, otkrili Sklop, i ispenjali dva smjera, kojima je Paolo dodao svoju kreaciju Gocce di Petra, bio sam među prvim ponavljačima tog smjera. Već tada sam uočio izraziti greben desno od Sklopa, kojeg sam tada i detaljno poslikao. Opremu sam imao, volju također, i počeo sam gnjaviti ljude u odsjeku i šire da mi se priključe u opremanju novog, garantirano lijepog smjera! Apeli nisu baš pali na plodno tlo, a da krenem u opremanje sam, nekako bi mi uvijek usfalilo entuzijazma. Kojih mjesec kasnije, pri usponu po Sereni, koja je u stvari prvo, zaspitano, ponavljanje starog Stankovog smjera, s varijantom središnje dužine, ponovo sam čeznutljivo bacao poglede prema desno, i uzdisao. Rezultat tog uzdisanja i ne poduzimanja ikakvih koraka, bio je dolazak horde Atilinih nasljednika, kojima nije promakla lijepa linija u netaknutoj stijeni. Veni, vidi, vici dođoše Mađari i ostaviše nam liniju spitova koja se odaziva na ime Long step. Smjer sam penjao dva puta i opravdao je moje strahove, jer nudi zaista lijepo penjanje, razumnih teškoća, pravo uživanje.
Kao utješnu nagradu, u samoj stijeni Sklopa ispenjao sam, sa Anitom, izraziti žlijeb u lijevom dijelu stijene. Možda zahtijeva još malo čišćenja, ali nudi zanimljivo i na trenutke vrlo lijepo penjanje. Prva dužina je zajednička sa Stankovim smjerom (Serenom), a zatim slijedi punih 70 samostalnih metara. Osiguranje je isključivo na čokove i friendove. S obzirom da je linija krajnje logična, možda je smjer ispenjan već prije (iako nismo naišli na tragove prethodnika), pa je i ime krajnje jednostavno i obično, opisno tj. Lijevi žlijeb. Možda smjer zaslužuje samostalni ulaz, i koji klin, a možda ga netko i ponovo otkrije, i opremi spitovima, možda čak i ja. Još samo jedan "hint" ponavljačima: ponesite sklopivu pilicu, naime postoji jedan, jako borbeni grm...
I onda je prošlo ponešto vremena, a meni vrag nije dao mira, pa sam jedne mirne nedjelje, s Domićem, ispenjao još dva prvenstvena smjera u ovim stijenama. Prvi se nalazi lijevo od Long stepa, s kojim ima zajedničkih ulaznih 10-tak metara, a zatim traži prirodne prolaze, cijelo vrijeme 10-ak metara od prvopristupnog smjera. Osiguranje je odlično, naravno ako znate koristiti čokove i friendove, a gurtne i kevlarice naprosto nestaju s pojasa, u obilju pješčanih satova. S obzirom da teškoća penjanja nije puno niža, nego u L.S.-u, o osiguranje je skroz clean (nismo ostavili čak ni orijentacijske gurtne), smjer je dobio ime One step beyond (a i zato što jako volim Madness-e i ska muziku)!
Istog dana nastao je i drugi smjer. Njega sam planirao puno duže i on se ustvari trebao zvati One step beyond. Iz ptičje perspektive, stijena, kuda on prolazi, izgleda strma i glatka, tako da sam, za taj smjer pripremio 5-6 klinova, hrpu gurtni, a u ruksaku se našao čak i ručni spiter, sa nekoliko kruna i pločica. U stvarnosti, kako to često biva, stijena nije bila, niti strma, niti teška. Donje dvije trećine smjera ispenjali smo nenavezani, a i gornji dio bi se dao solirati, ali ne u prevelikom tenisicama (tog dana sam zaboravio pristupne cipele, moje stare Scarpe, kao i penjačke hlače, pa sam, naravno, podrapao svoje gradske, na guzici). A ime... ne znam. Toga dana, na pristupu, vidjeli smo poveća govanca, koja su u razgovoru postala jarčeva(?), a kako je teškoća smjera bila obratno proporcionalna očekivanjima, smjer je postao Jarčeva obratnica (O.K. ideju sam dobio od izvjesnog H.Millera!)
I tako vrijeme ide, i nosi sa sobom nove ljude, nove ideje, nastaju novi smjerovi, a o njima pročitajte na podstranicama!
Pogledajte podstranice:
Lijevi žlijeb
One step beyond
Jarčeva obratnica
Klasika Marabu
Tri mesara buhu klala
Jimmy B.good
created by: klacko @ 2005-09-07 14:23:39 / updated by: klacko @ 2007-03-08 10:05:03
|
|
