Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Rajšel, Mesarić, Brebić
gdje: Paklenica
foto: Trpimir Jakovina, 08/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Prvo desetljeće: 1950. - 1959. godina

Drugo desetljeće: 1960. - 1969. godina

Treće desetljeće: 1970. - 1979. godina

Četvrto desetljeće: 1980. - 1989. godina

Peto desetljeće: 1990. - 1999. godina

Šesto desetljeće: 2000. - 2009. godina

Sedmo desetljeće: 2010. - 2019. godina

Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra
Mladi škripavac

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

2004.

IZVJEŠTAJ  O  RADU  AO  HPD  “ŽELJEZNIČAR” U 2004. GODINI 


Nakon svojevrsne letargije proteklih godina, izgleda da smo se probudili. Ovo je već druga godina za redom u kojoj mogu konstatirati da je odsjek postao mjesto okupljanja zainteresiranih penjača. U odsjeku se našlo nekoliko kreativnih pojedinaca koji su donijeli svježe ideje i pokušavaju ih realizirati, sve u svemu, atmosfera je pozitivna i poticajna.

Generacija koju sam hvalio prošle godine, pokazala je da je te pohvale zaslužila i dosta njih se aktivno uključilo u rad odsjeka, kao i u temeljne aktivnosti ovog odsjeka – penjanje. Po pokazanoj zainteresiranosti nakon završene škole, mogli bi ih veoma lako slijediti i tek nedavno položeni pripravnici, nadajmo se da će tako i biti.

Sama godina počela je povratkom dijela članstva odsjeka sa Lubenovca gdje su proslavili Novu godinu, a nakon toga, zahvaljujući blagoj zimi, odmah su počele i penjačke aktivnosti u Paklenici. Kada je zima napokon pokazala svoje zube, standardna ekipa se odmah bacila na iskorištavanje snijega i leda, te su se zaredali izleti u Logarsku, na Zelenicu, Vrsič, Košutu, Raduhu, Tamar, Begunjščicu, Viševnik i ostala zanimljiva mjesta. Po svemu tome su se na skijama najviše motali Vukovići (Marko i Katarina), Gordan Budić, te Danko Ferber i Vlatko Paulić, a u sakupljanju slapova su prednjačili, već tradicionalno, Krešimir Klasan, te opet Danko Ferber i Vlatko Paulić - svestrani zimski igraći.

Na samom početku godine neki su prisustvovali tečaju o lavinama na Pokljuki, a za penjanje slapova se znalo potegnuti čak i do Austrije. U to doba nam se iz Južne Amerike vratio Igor Vresk i održao predavanje o svojim putešestvijama sve do Patagonije. Osim njega, u tuđinu se uputio i Vladimir Mesarić koji je obišao Sinaj, a krajem zime Neven Petrović je čvrsto odlučio spremiti u džep najviši vrh Balkana - pa se penje na Musalu u Bugarskoj. Neke od toplijih zimskih dana ljudi su iskorištavali za odlazak na Klek, Kalnik i Paklenicu.

Nekako u to doba iznenada nam je otkaz dala knjižničarka Karolina Vranješ i te se časne dužnosti prihvatio Davorin Kremenjaš (na žalost, ne zadugo), a dobili smo i dva nova alpinista. Nakon položenog ispita naslov su stekli Marko Vučinić i Orsat Kratofil.

Dolaskom proljeća intenziviraju se odlasci u Paklenicu, Ravnu goru, Toćila, Kalnik, Okić, Kamenjak i druge penjačke lokalitete, a naši zagriženi skijaši još koriste preostali snijeg za odlaske na Begunjščicu, Viševnik, Debelu peč, Decec i dr. Dobivamo i novog člana GSS-a Pericu Matijevića, koji sada obavlja tu duznost čak u dvije zemlje. Kako godina postaje toplija zaredali su i česti posjeti Kleku, a konačno smo uspjeli napraviti i izlet odsjeka, te se tamo okupili i penjali u većem broju.

Približavanjem ljeta svi se okreću Paklenici, Toćilima, Dabrovima, sve više ljudi odlaze u Alpe, pa se penju razne stijene oko Okrešlja, u Dolgom hrptu, Grintavcu, Skuti, Koglu, Dolškoj škrbini, Velikoj Babi, na Vršiču i dr. a veseli i činjenica da na ta mjesta odlazimo u većim grupama iz odsjeka i dosta penjemo međusobno. Tako valja istaknuti Petru Radulović i Karolinu Vranješ, koje same odlaze u Alpe i penju se u Maloj rinki i Raduhi, te su kao ženski navez još uvijek rijetka pojava kod nas. Slavno propada pokušaj uspona na GrossGlockner preko sjeveroistočne stijene radi prevelike gužve u bivku, a Marka Vučinića i Orsata Kratofila Komisija za alpinizam šalje u Gospić da tamo održe alpinističku školu.

Preko ljeta su se svi razbježali što po slovenskim Alpama, što po malo daljoj tuđini. Za spomenuti su Arco, Dolomiti, Gran Sasso, Polinik, Mt. Blanc, Gran Paradiso, Omul u Rumunjskoj, Mt. Rotondo na Korzici, a najdalje su stigli, Jasna, koja se u Iranu penje na Demavend, 5600m. te Perica Matijević i Josip Klarić koji se penju na Mt. Kenyju. Medijski su nam se pak najviše eksponirali Neven Petrović i Marko Dukši koji poziraju na Kleku za članak "Men's Healtha" o alpinizmu. Krešimir Klasan, pak, buši 2 nova smjera iznad Karlobaga.

Pohvalno je i što su se približavanjem jeseni i termina škole, ljudi angažirali oko pisanja članaka i materijala za školu, tako da bismo uskoro mogli imati gotovu i cijelu školsku skriptu. Školu je ove godine vodio Orsat Kratofil. Zbog velikog interesa primili smo na školu 25 ljudi i dobili nova 22 pripravnika, koji djeluju veoma zainteresirano.
Nakon škole odsjek je opet počeo normalno djelovati te su neki članovi sudjelovali na prvenstvu Hrvatske u drytoolingu na Terihaju. Na raspis za Fournel prijavljujemo nekoliko članova odsjeka, a Komisija za alpinizam bira Orsata Kratofila kao jednog od predstavnika na tom skupu. O tome više u sljedećem godišnjem izvještaju.
Na samom kraju 2004., Marko Dukši i Marko Vuković, te Petra Radulović i Orsat Kratofil zabijaju cepine u prvi led nove zime i penjemu Sinji slap, te se nadam da je to lijep uvod u jednu dobru sezonu ove godine.

Statistika za 2004. izgleda ovako: kartone je popunjavalo 16 ljudi koji su popeli 342 smjera, što je otprilike 21 smjer po čovjeku. Popeto je 17 trojki, 51 četvorka, 73 petice, 102 šestice, 19 sedmica, 12 tehničkih smjerova, 27 zimskih pristupa i turnoskijaških tura, te 41 slap i grapa. Ako dodamo i 69 smjerova koje su na školi popeli naši tečajci dobivamo 411 smjerova što je druga brojka po veličini u povijesti odsjeka. Najaktivniji je bio Marko Martinović sa 55 popetih smjerova, a nakon njega Krešimir Klasan sa 48 i Orsat Kratofil sa 46 smjerova. Respektabilne brojke još imaju i Markovi, Vuković i Dukši, svaki sa po 38 smjerova, a nakon njih slijedi Petra Radulović sa 27 smjerova, koja je ujedino i najaktivnija među ženama u odsjeku. Ta je spomenuta šestorka popela 3/4 svih smjerova u odsjeku, što je trend koji već dulje traje i nadam se da će se ta brojka početi što prije širiti. Ova statistika mogla bi biti i bolja, jer ponovo određen broj članova odsjeka nije ispunjavao ili predao na vrijeme svoje kartone. Ako se to i dogodi, možda ćemo statistiku malo i poboljšati.

S obzirom da se mijenja skoro kompletno vodstvo odsjeka, nadam se da će novi, mladi i motivirani dužnosnici još više podići aktivnost u odsjeku i ostaviti iza sebe zavidne rezultate.

                                                               Pročelnik AO HPD «Željezničar» 

                                                                          Orsat Kratofil

 




created by: orsat @ 2005-01-27 08:25:46 / updated by: duksi @ 2008-02-13 12:14:35