Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Vlatka Šimunović, nad Crvenim jezerom kod Imotskog
foto: Neven Petrović, 08/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Naučite više

Ljetna alpinistička škola

Zimska alpinistička škola

Škola planinskog skijanja

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
LJAŠ 2017 - Izvještaj s Kleka
LJAŠ 2017 - Izvještaj iz Paklenice
Ljetna Alpinistička Škola (LJAŠ) - Izlet Okić i Ravna Gora
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Alpinizam i zaštita okoliša

Alpinističke aktivnosti odvijaju se u okolišu u kojem se kreće manje ljudi i zbog toga je stupanj očuvanosti tog okliša veći. U brdima se mogu naći i neke biljne i životinjske vrste koje u dolini nisu prisutne. Uvriježeno je mišljenje da penjači cijene prirodu, ali nije naodmet spomenuti neke negativne aspekte utjecaja alpinizma na okoliš. Uzmemo li u obzir činjenicu da su tzv. outdoor aktivnosti sve popularnije, onda je propagiranje uviđavnog odnosa do penjanja i okoliša nužno. To su uvidjeli i brojni pojedinci, kompanije i udruge. Tako je npr. bivši vlasnik tvrtki The North face i Esprit, Douglas Tompkins, prodao svoj udio u tim firmama, te se posvetio osnivanju i financiranju parkova prirode u Južnoj Americi. Ističe se  i kalifornijska firma Patagonia koja 1% svog prometa investira u fondove za zaštitu okoliša, a dio svog asortimana proizvodi iz recikliranih ili pak organski uzgojenih materijala. Treba spomenuti i brojne individualni istupe poznatijih alpinista koji se zalažu za etičniji odnos prema stijenama, brdima i prirodi. Kao dobra polazišna točka za istraživanje na temu može poslužiti "Kodeks obnašanja v stenah in etika plezanja" Komisije za alpinizam Planinske Zveze Slovenije.

Biljni svijet

Možemo ga ugroziti branjem ili trganjem. Neke vrste cvijeća kao što su npr. encijan ili runolist ugrožene su zbog pretjeranog branja u prošlosti. Osim cvijeća, možemo oštetiti i stabla, pogotovo nepažljivim abseilom i vučom užadi.
Neki domovi i skloništa nalaze se na lokacijama gdje nema dovoljno drva za ogrjev. Kako bi se očuvala šuma u njihovoj neposrednoj blizini, preporučljivo drva za ogrjev donositi iz doline. Najpoznatiji primjeri takve prakse u nas su Klek i Ratkovo sklonište. Uz planinarske staze koje vode do njih naslagane su cjepanice i očekuje se od posjetitelja da ponesu koliko mogu, barem dio puta.

Životinje

Mnogim životinjskim vrstama smeta buka i plašimo ih našom prisutnošću. Kod penjanja posebno mogu trpjeti ptice, pogotovo u doba gniježđenja. Iz tog razloga, u nekim područjima kao što su npr. Velika Paklenica i Ravni Dabar zabranjeno je penjanje u određenim periodima godine. Iz istog razloga, penjanje u kanjonu Male Paklenice u potpunosti je zabranjeno. U stijeni možemo sresti i puhove, zmije, guštere. Treba imati na umu da je svim tim životinjama stijena prirodno stanište i životni teritorij. Ako se osjete ugrožene, branit će ga. Ako pri penjanju polazimo od tih pretpostavki sve neugodne situacije po penjače i po životinje u pravilu će se riješiti same po sebi.

Tlo, stijene, vode

Jedan od problema je i erozija tla. Kako bi se ona svela na minimum preporučljivo je upotrebljavanje postojećih putova prilikom dostupa do stijene, te izbjegavanje kratica serpentina. Trebalo bi izbjegavati klesanje stijene, crtanje po stijenama, nepažljivo odstranjivanje odlomljenog kamenja i sl.
U ovu kategoriju spada i šteta od zabijanja klinova i spitova. Klinovi koji ostaju u stijeni s vremenom istrule, a hrđa stvara talog. Oprez je potreban i kod izbijanja klinova kako bi se što manje oštetila stijena. To se radi i zbog stijene i zbog penjača koji će kasnije penjati taj smjer. Spitovi također imaju vijek trajanja, a nakon njihovog uklanjanja za njima ostaje rupa u stijeni. Zbog toga se, kad god je to moguće, zagovara tzv. "čisto penjanje", kada se osiguravamo koristeći samo prirodne oblike u stijeni i uklonjiva osiguranja.
Još jedan vid onečišćenja je i pretjerana upotreba magnezija koji grudva i stvrdne na onim dijelovima stijene koje ne ispire kiša.

Na posjećenijim mjestima dolazi i do onečišćivanja vode i tla fekalijama i otpadom. Odbačeno smeće i opušci su u planini veliki problem. Ustaljena praksa je skupljanje vlastitog, a po potrebi i tuđeg otpada i njegovo nošenje u dolinu. Vjerojatno najekstremniji primjer takvog tipa onečišćenja je otpad koji su ekspedicije ostavile u Himalaji i drugim visokim brdima. Danas sve zemlje propisuju tzv. ekološke takse za ekspedicije, te im uvjetuju obavezno reguliranje vlastitog otpada.




created by: marko @ 2004-11-02 12:46:16 / updated by: marko @ 2004-11-02 12:47:02