 |
2003.
IZVJEŠTAJ O RADU AO HPD “ŽELJEZNIČAR” U 2003. GODINI
Prošla je godina bila obećavajuća! Već duže vrijeme nisam imao priliku napisati ovakvu rečenicu, no atmosfera u odsjeku i entuzijazam naših novih pulena svesrdno ukazuju na to. Među najaktivnije članove odsjeka uvrstili su se i polaznici prošlogodišnje škole, dapače više njih, tako da nam pomlađivanje odsjeka definitivno polazi za rukom. Istina, i godinu prije sam pohvalio pomladak, koji je ove godine zakazao, no sadašnji trend pokazuje da se to s najnovijom generacijom ipak ne bi trebalo dogoditi.
Lani smo zakazali s proslavom Nove godine jer interes za grupni odlazak nije bio velik, pa su se svi negdje razbježali, a neki, kako tvrde, čak i po brdima. Nakon Nove godine ljudi su se brzo okupili i bacili se na zimske pristupe i hodačke ture u Julijske i Kamniške alpe, Karavanke, kao i na domaće gore, a već standardna ekipa (čitaj: Orsat, Klacko i Zrinka) bacila se na penjanje slapova, ovaj puta ojačana novim snagama: Dankom i Vladom.
S obzirom da smo to odlučili napraviti tradicijom, i ove je godine organiziran tečaj penjanja slapova. Poprište je bio Predil, no broj sudionika bio je samo četvero ljudi iz odsjeka - svaki tečajac imao je svog instruktora. Ove se godine nešto intenziviralo i turno skijanje, a tu su se najviše iskazali Gordan i Marko Vuković. Počelo se ozbiljnije razgovarati i o stvaranju web stranice našeg odsjeka.
Dolaskom proljeća Neven Petrović nam se medijski proslavio u cijeloj državi, kao objekt spektakularnog spašavanja na Biokovu (bilo na televiziji i svim dnevnim novinama), a kada je proljeće zagrijalo punom snagom intenzivirali su se usponi na Kleku, Kalniku, Okiću, Libojama, te u Paklenici i Istri. Za Uskrs, više ljudi iz odsjeka je, već standardno, otišlo na Dabarske kukove i popelo dosta smjerova. Najzanimljivije je ipak, izgleda, bilo Dadi Mesariću koji je sa Stipom Božićem otišao u Nepal na proslavu 50-te obljetnice uspona na Everest. Tamo su se popeli na još neosvojeni vrh (6025m) i sudjelovali u proslavi.
Približavanjem ljeta ljudi počinju sve više odlaziti i u Julijske i Kamniške alpe, te na Grossglockner i Grossvenediger, a intenzivira se penjanje u već standardnim stijenama. Najegzotičnije je Dadi i Aniti koji odlaze na Korziku, na trekking i penjanje kao i Tomu Zoričiću koji se penje na Olimp u Grčkoj. Neven Petrović je svoje boravište nakratko preselio u Graz i od tamo nam se redovito javljao sa izletima i usponima u okolici. Preko ljeta se članstvo opet razbježalo na sve strane: Elbrus, Durmitor, Bernina, Jungfrau, Dolomiti, Grand Paradiso, a dosta se penje i u Alpama. Ove smo godine imali i predstavnicu na tradicionalnom skupu slovenskih alpinistica: njima se pridružila Karolina, te u navezu s jednom od najboljih slovenskih penjačica popela Hudičev steber. A Jasna je sredila Dibonin brid u Cima Grande. Najveći događaj je ipak bio naša web stranica, koja je konačno zaživjela, zaslugom Marka Vukovića. Sada i na internetu postoji gomila podataka o našem odsjeku, članovima i njihovim putešestvijama, a vjerojatno imamo i najpotpuniju bazu povijesnih podataka. Valja još spomenuti i da nam se u odsjek privremeno vraća naš, nekoć najaktivniji član, Bero Mokos.
 Već standardno, na jesen, dogodila se jos jedna škola, a ovogodišnju je vodio Gordan Budić. Prijavilo se dosta ljudi, a školu je završilo 12. Odlučili smo uvesti neke novine, koje će se uglavnom provoditi od iduće škole, a neke smo testirali i na ovoj (evaluacijski upitnici). Za najperspektivnijeg penjača u protekloj godini proglašen je (i nagrađen) Marko Martinović u jakoj konkurenciji ostalih Markova (Dukšija i Vukovića), a Marko Vuković je primio nagradu za doprinos odsjeku zbog izrade web stranice odsjeka i rada na školi. Zahvale još slijede i Tomislavu Fligleru koji je donirao novi ormar za knjižnicu, Marku Vučiniću za donacije oružarstvu i Gordanu Budiću koji je donirao majice za ovu godinu.
Statistički to izgleda ovako: penjačke kartone popunjavalo je 17 osoba koje su popele 326 smjera, znači prosječno 19 po glavi. Kada pribrojimo smjerove tečajaca dobivamo brojku od 369 smjerova. Standardno najaktivniji bio je Klacko s 59 smjerova, a nakon njega Marko Vučinić s 43 smjera. Posebno veseli činjenica da nakon njih slijede prošlogodišnji tečajci Marko Martinović i Marko Vuković sa po 33 odnosno 32 smjera. Od aktivnijih je još tu i Orsat (uspio od partnera rekonstruirati 30 smjerova iz izgubljenog kartona) koji drži 11 od 13 smjerova ocjene 7 u odsjeku. Kod djevojaka najaktivnije su bile Petra Radulović i Karolina Vranješ sa po 18 smjerova i možda postanu naš prvi uspješan ženski navez.
Po ocjenama to izgleda ovako: popeto je 12 smjerova ocjene III, 62 ocjene IV, 123 ocjene V, 84 ocjene VI, 13 ocjene VII, 11 tehničkih smjerova, 46 smjerova u ledu i 19 zimskih pristupa. Nažalost, podaci o ponavljanjima su nam nepotpuni, no Klacko je ove godine ispenjao dva prvenstvena (jedan kao autor i jedan kao prateće osoblje), a sa Martinovićem napravio treće ponavljanje jednog smjera u Sisolu.
S obzirom da nisu svi aktivni članovi ispunjavali kartone, ova će statistika biti podložna promjeni na našoj web stranici kada ih natjeramo da ispune svoje obaveze.
Pročelnik AO «Željezničar»
Orsat Kratofil
created by: marko @ 2004-10-29 09:48:45 / updated by: duksi @ 2008-02-13 12:14:16
|
|
