na slici: Jakov i Gordan Budic, abseil u Paklenici
foto: Ana Bokulic, 10/2008

Glavni plan napada: Klin ( po treći put pa kaj bude…). Nedjelja ujutro, probudili se odmorni i naspavani, brzo kava, burek za detalj pa trk u kanjon. Pristup i mentalna priprema su prošli tečno i bez kapi znoja pa nam se nije nigdje Ĺžurilo. Pod smjerom Česima koji su krenuli po Besmrtnicima u Funkciju (čitaj “Fulali Mosoraša”) pokazujemo pravi put, upoznajemo se sa još par naveza ali nije bilo potrebe za brigom oko guĹžve u Klinu jer su svi izvukli redni listić za Mosoraša. Brzinski prepariranje uĹžeta, kopčanje Ĺželjeza po sebi i gas u našu brigu No.1. Prva trećina je prošla glatko jer smo prva dva cuga spojili u jedan, famozna 6a+ prečka nije tolko strašna kad se malo bolje naštimaš na noge i stisneš krimp koji izgleda ko da nije neki hvat za stisnut (al i dalje mislim da je to minimalno 6b). 5a pukotina sama po sebi nudi prekrasno gibanje u dugačkoj zajedi pa smo, kao i zadnji put, ostali fascinirani njome. Ispod detalja smo za sat vremena, kratki odmor i malo zafrkancije s Reneom i Brunom (AOV) dok su tehnicirali kroz Brid Klina. Prvi ulazak u detalj kopčanje kompleta i proba gibova, drugi ulaz neuspješan i nadasve demotivirajući koliko je detalj tvrd. Kroz glavu mi prolazi: “Hoću li ikad moć prolazit ovakve smjerove slobodno? Previše sam pizda i zabrijo sam nešto da sam dobar i Ĺživim u svojim iluzijama”, Marijan me smiruje i govori “Koji ti je k…sredi se, imamo ga!”. Chiliram, dolazim sebi i odlučujem za One last go, ako ne prođem “Ko ga j…”, idem skupljat goblene i bit Dvoranski štakor koji nadrkava smjerove od 10 m. Treći ulaz, vrijeme staje , ulazim u super fokus, osjećaj penjanja je kao levitacija, svagi gib ugodan i opušten , svaki hvat i najlošiji sloper udoban. Namještam lijevu nogu na nešto sklisko , desna noga u raskorak, lijeva ruka u fingerlock di mi jedva stanu tri prsta (srednji prst, prstenjak i pinky), desna ruka na krimp-stranac i BAAAAM! na krimp koji mi se činio dost daleko za moju visinu. Brzo izvlačenje u desno i dolazim do tramvajca di mogu otrest i skulirat za posljednji 6a boulder problem preko nekog trbuha. “O jebote! Imam ga, faking ga imam”, tresem ruke, kopčam, smirujem glavu da se ne razgiram i da ne napravim neku banalnu glupost….pa još malo , 3-4 giba i eto ga! “JESAM GA!” nakon tri ulaza u smjer i tri pokušaja detalja. Marijan me spušta do štanda da i on proba detalj , al nakon 4 pokušaja ipak mu Smjer još ne da dopuštenje da ga prođe free. Nema veze, neće detalj nigdi ,doć će opet po njega. Po meni ocjena bi bila tvrdi 6c ili čak 6c+ (Lakše 7a-ove sam popeo), koliko god da je teški dio kratak (cca 10-tak m) svaki gib je zeznut + prevjes…ali ko sam ja da diĹžem ocjenu u Anića kuku?. Nakon detalja ko misli da je lagano , zajebo bi se ko nikad, u nastavku 5b koji je realnije ocijenit ko 6a jer dok sam ga penjo bilo je “ U jbt, zaboravil sam na ovaj 5b hahaha”. Penjanje poznate 5c duĹžine pri kraju Klina je bilo kao nagrada. Eksponirana, blago prevjesna duĹžina di samo slaĹžeš ruke na tramvajce. Potom , poloĹžene ploče, četvorke i eto nas na rubu stijene. Pozdravljamo Brunu i Renea koji su nakon 10 sati izašli iz Brida pa trk dole da nam se zasluĹžena piva ne ugrije, ali to nije bio problem jer je bilo hladne pive u Tommyu :) . Ponedjeljak je prošao ko rest day di smo popeli par 6a sportića tek tolko da se malo razgibamo. Utorak plan: Zimski cvijet s Natašom (6a+, 220m). Smjer je slatki i nije tolko strašan kao što se priča o njem, detalj se svodi na jedan teški gib s dva krimpa na tramvajac i dobre noge (6a+) , dok ostali 6a cugovi su mekani i baš za guštanje. Smjer je po meni okej zabušen , makar bi rekao da to sve ovisi koliko si upenjan, jer nekom kome bi bio prvi dugi smjer u godini spitovi bi izgledali dosta udaljeni ali su zapravo na dobrom mjestu. Sve u svemu, frendovi 0,3-1 dobro dođu, ako ništa bar za psihu. Nakon smjera sladoled, završno okupljanje kod Dinka, piva , prepričavanje doĹživljaja, zafrkancija i gas za Zagreb.

(napisao: Danijel Salopek)