 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zeleniški AOŽ maraton
From: Rene Lisac - rene.lisac@gmail.com
Date: Wed, 19 Mar 2014 13:20:10 +0100
Da će na tome završiti - apsolutno nitko nije očekivao. Sjedeći u 5:30
ujutro pod ulazom grape med Travnikom i Šitami, i pola sata slušajući
lavine kako padaju s nasuprotne južno orijentirane strane, Milas i ja samo
smo šutjeli i gledali niz mjesečinom obasjanu dolinu Tamar. Milas: "Kad bi
na ljestvici od 1 penjemo do 10 bailout... ja sam na 10." Rene: "ja sam na
8." Točno u 6h roknula je lavina i s naše, sjeverne okrenute strane Šita,
digli smo se, nazvali Begića i ekipu koja se spremala u Uroševu: "Skupite
nas u Planici, idemo na Begunjščicu!"
Svih 6 (Kele, Toni, Sanda, Lux, Milas i ja) nas se utrpa u Keletov
supermobil do druge sempertine prema Vršiću gdje smo ostavili Octaviu
(Matevž iz Martuljka je večer prije od tamo bio prebacio Milasa i mene do
Planice), rošade obavljene i već oko 8:30 smo na Ljubelju. Da nebi bili
usamljeni izniodkud izlijeću Kaštela, Željka, Danko, Abičić, Kasum i Danko
i napadamo prema smjerovima. Dan jednostavno je morao krenutio nizbrdo:
nakon odustajanja od Travnik-Šite, odustajemo i od Kozorogove i Kamnoloma,
gledajući kako se živa približava 10C i navezu kako leti iz stijene ravno
na snježišće. Nema druge nego Lenuhova i silazak po Zahodnoj/sestopnoj, ja
skijam. Sad se več čopor rasipao, Mials i Toni bježe za ZG, Kaštela, Damir
i Željka na vrh Begunjščice, a Toni Sanda Lux Kele i ja idemo još odraditi
Yilonku. Na pola grape otkrivamo da su ovdje znatno hladniji uvjeti nego u
B. Vrtači i nemilice se zapucavamo u komad vertikalnog leda/škripavca.
Kratki cug i nalazimo se u nekakvoj kotanji zarobljeni vertikalama. Još
jedan tricky vertikalni komad leda i na oštrom grebenu smo. Dijeli nas još
strma 70st flanjka do izlaska na greben. Ravno u zalaz sunca oduševljeni
izlazimo van - ipak smo nešto popeli i to još si složili pravu malu
avanturu! JE li prvenstveno ili ne tko će ga znati, nama je svakako bilo.
Na vrh Begunjščice i brzo dole nazad po yilonki. U trenutku je zahladilo i
stegnulo sav razmočeni snijeg, nočno skijanje niz smrznutu yilonku opet
avantura za sebe.
U domu nas čeka preostala vesela ekipa i uživaju gledajući kako smo
slomljeni, oduševljeni i gladni... pa nas hrane. Slovenci najavljuju dodatno
zatopljenje ali im ne vjerujemo i odlučujemo ostati još i nedjelju, što
znači da sam kao jedini iz našeg auta sa skijama osuđen spustiti se do
njega po još jedan ruzak s dodatnim điđama koji smo ostavili dole. 6min
skijanja dole 66min nazad gore po mjesečini, nakon svega taj dan zaista
točka na i. Padamo u nesvjest na neke improvizirane luftmadrace postavljene
u hodnik prepunog doma, a cijelu noć se psihodelično pali i gasi lampa na
senzor čim bilo tko mrdne. Prekrio sam s čarapama senzor što je djelomično
pomoglo.
Nedjelja dizanje u 6, već u 8 smo Kele, Sanda, Lux, Kasum i ja pod
Zeleniškom smjeri za koju smo čuli da je sigurna, ali i Rožićeva smjer je
dobila ekstra reklamu. Plan je bio popest prvo Zelenišku, spustiti se desno
po grapi sa SZ grebena i ravno ući u Rožićevu, te njom do vrha. Tako i bi,
izvrsni uvjeti, u svakoj grapi po jedan strmi skok nafilan škripavcem,
ostalo hodanje i u 13h zadovoljno chillamo na osunčanom Velikom Vrhu
Begunjščice. Danko je u međuvremenu odsolirao Rožića, dok su ostali
turirali pod Vrtačom. Slijedio je još spust do doma Centralnom grapom,
prepakiravanje, šus do auta, pizza kod jedne jedine od 3 crkve u Tržiću i
ZG. Za pozdrav nam je tokom silaska do auta sletila lavina s B.Vrtače preko
smjerova AGT i Kozorogove...
Unatoč svim kritičnim uvjetima vikend je više nego uspio: s moje strane 8
upisa u penjački karton i cca 3500 visinskih metara uspona i toliko ski
spusta u manje od 48 sati su brojke koje su me iznenadile, znatno više nego
posljedična disfunkcionalnost u ponedjeljak. Da ne kažem cijela ekipa koja
je penjala svjetski, posebno mlade zvijeri s prošle škole koje već penju
kao male zimske mašine. I standardno dobro raspoložena stara ekipa, urlali
smo od smijeha, radili spačke, i sjajili ko žarulje od zadovoljstva nakon
uspona...
created by: zeljeznicar @ 2014-03-19 13:26:01
|
|
|
|
|
