Fotografski kutak: slike s penjanja.

gdje: Paklenica, Ania kuk
smjer: Klin, A1, V+, 350m
foto: Marko Duki, 01/2005

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Paklenica 2 - zadnji izlet škole

From: Goran Kelecic - gkelecic@gmail.com
Date: Wed, 23 Oct 2013 15:46:22 +0200

Zadnji izlet škole? Osjećaj je kao da smo jučer počeli. Dva mjeseca  prošlo je prebrzo, količina gušta iz izleta u izlet raste, pa zašto onda stati s konceptom koji dobro funkcionira? :))
Nitko se nije previše žalio što smo zadnji izlet škole preselili na Paklenicu. Krećemo u petak oko pola 10,u autu Lana, Stjepko, Ivor i ja. Nakon paklenog tjedna s 5 sati spavanja po danu, spava mi se već u autu, ali je Ivor pustio na zvučnike povijest rap-a od ranih 90-ih naovamo. Ispunio sam dozu rapa do 2020-te. I nisam zaspao :)
Upadamo kod Peka u 00:00, tamo je već dosta ekipe, malo spike i trpamo se u šatore. Neki poput Jakopeca na debele poplune, neki mamlazi poput mene u ljetnu vreću. Jedva sam dočekao jutro, smrznuo sam se, a bilo je još takvih. Dio ekipe je spavao u špilji, vratili su se tamo i drugi dan, izgleda da je to odlična opcija :)

Ujutro sastanak na zbornom mjestu, svatko u svoj smjer. Moj smjer?  Mosoraški, Anića kuk. Da mi je netko rekao da ću nakon dva mjeseca škole  u Anića kuk ne bih mu vjerovao. Neke stijene kad se vide prvi put urežu se u pamćenje. Od ovih u susjedstvu meni su to Anića kuk i Triglav north face. I eto me u penjanju ovog prvog. S jedne strane, nije mi svejedno, respekt te vertikale je u meni oveći, s druge strane, osjećaj je i više nego dobar :))) Orsat i ja dolazimo ispod, tamo su već Rene i Sandra na ulazu, između nas i njih dva njemačka naveza. Čekamo, čekamo, i onda krećemo. Smjer je zanimljiv, osjećaj je super, pogled je predobar, a između svakog štanda i poda sve više je zraka :) Švabi ispred nas je pao karabiner, trebalo mu je dosta sekundi do dolje :)  Gledam i "alternativne" njemačke tehnike osiguravanja prvog s lađarcem na štandu. Prije predzadnje dužine (5c) nastaje čep i čekamo pred štandom skoro sat vremena. Malo priče, malo zijevanja, šteta da smo bili u sjeni jer da je bilo sunca i zaspali bi. Već sam  umoran, osjetim to jako dobro, a tek sad treba zapet. Orsat tu naravno kreće prvi, odšeće gore i onda krećem ja. Cijela dužina se sastoji od glatke stijene s desne strane s tu i tamo kojom stopinkom te pukotine s lijeve strane. Stenjem, pušem, mučim se, umirem, stišćem zube, ali nekako dolazim do orsata, zadnjim snagama vežem lađarac i rušim se na štand. Nakon malo odmora (mojeg, ne Orsatovog :P) odradimo i zadnju dužinu (nije ni ona za bacit) i gore smo na vrhu Anića kuka. sreća :) Silazak traje i traje, ali dolazimo do zbornog mjesta taman u sumrak. Ekipa tamo vježba već neko vrijeme, vidi se da su upraksirani, na nekima se i vidi da im je dosta :D

Vraćamo se kod Peka, peče se roštilj, kreće zeka peka, gitara, ukulele, millenijska fotografija, pjevanje, aralukanje, smijeh, hranjenje, pa onda još pjevanja i smijanja, pomalo i frfljanja. Ja sam se povukao u neko razumno doba (stavio pod od gepeka u šator prije toga, pomoglo je, hvala na pitanju), špiljari su se povukli u špilju, ali uporni su ostali do 3 ujutro.

Drugi dan opet idemo u smjerove, neki su malo bljedunjavi. Ovaj put sam s Igorom u navezu. Klacko nam daje skicu smjera na kojoj su 2 ili 3 5c cuga i jedan 6a. Malo smo se zagrcnuli nad skicom, pa dolazimo do Klacka s "pa ono, čuj, nismo baš sigurni, pa kak ćemo, pa ovo, pa ono" i te spike, ali kaže da su ocjene realno puno manje. ufff, tak se već da. ulazimo u frankenštajna, ja se već u prvom cugu navučem na komplet jer mi se apsoštrumfno ne pada po britva oštrim radijatorima, u drugom cugu nakon pokušaja ipak zaobilazimo ono što je 6a na skici, u trećem naučimo što znači trenje kad se uže izlomi previše puta lijevo-desno te na kraju sporo ali dostižno dolazimo do vrha gdje su već Klacko i Ivor. Dosta smo naučili u smjeru, napora taman kolko treba da se ne opustimo :)

Povratak natrag, malo bernarda i prevezivanja, slaganje šatora, kava i hrana kod Dinka, čekanje Ceraja i Renea koji krote Kaču.  Mi ih nismo dočekali :) Putem natrag Doors, Urban i zdrav umor.
Ponovilo se...




created by: zeljeznicar @ 2013-10-23 15:51:01 / updated by: marko @ 2013-10-23 22:43:23