Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Pado i Ivana
gdje: Kanjon Velike Paklenice
kad: 10/2010

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Osmi vikend LJAŠ 2022: 21. - 22.5. - Tulove grede
Sedmi vikend LJAŠ 2022: 14. - 15.5. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2022: 7. - 8.5. - Paklenica
Peti vikend LJAŠ 2022: 30.3 - 1.4. - Dabarski kukovi
Četvrti vikend LJAŠ 2022: 23. - 24.4. - Paklenica

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Cham & Swiss climbing trip (Frendo&Mont Blanc)

From: Rene Lisac - rene.lisac@gmail.com
Date: Wed, 28 Aug 2013 01:30:10 +0200

Za razliku od prošlogodišnjeg ho-ruk napada na Peuterey i Noire ove godine smo se za zapadne alpe pripremili sasvim komotnije: odvojili smo gotovo 2 tjedna za idealne vremenske uvjete, Milas je u potpunosti pimpao svoj kombi u putujući bivak, natrpali smo stvari i hrane koliko u životu nisam igdje vukao sa sobom (od tuša do bicikala).... i spremili na lager masu raznolikih ciljeva i smjerova, od vrlo vrlo ambicioznih (Walker Spur) do onih laganih, egzotičnih i pejzažnih, (poput Miror d' Argentine u solalexu) za rekreaciju i rehabilitaciju poslije teških uspona. I sve na različitim lokalitetima, dolinama i prijevojima, uglavnom uz Švicarsku granicu s Francuskom i Italijom. Također smo odlučili izignorirat dosadnu vožnju kroz Italiju i usmjerili se na cestice, tunele i prijevoje kroz Austriju i Švicarsku...

Velike količine snijega koje su se zadržale dosta nisko na sjevernim stijenama, su nas ipak udaljile od Walkera i Grand Jorassa tako da je prvi cilj postao Frendo Spur na Aguille du Midi uz nastavak na vrh Mont Blanca, bilo preko uobičajene rute s Midi-a ili preko Kufner ridge-a koji se penje na Maudit. Dok nas jutarnja žičara (DAY 1) diže iz Chamonixa prema prvoj stanice, Plan d' Aguille, zajedno s brojnim penjačima sa strepnjom gledamo kako se zabijamo u gusti sloj oblaka iznad nas... no slijedi kolektivno oduševljenje kad taj bijeli tepih od oblaka ostavljamo ispod nas i dižemo se dalje prema vedrom nebu okruženom prekrasnim stijenama okolnih Aguille-a - uspon će biti moguć! Kratki pristup po kamenju i ledu, soliranje prva dva cuga po rampi i započinje penjanje III i IV monolitnih granitnih formacija prve dvije trećine smjeri. Dijelove penjemo i paralelno, a pod detaljem (V) nailazimo na španjolski navez s 75l ruksacima koji se gadno muči s cugom koji gotovo da u gornjem dijelu postaje previsan. Zaključujemo da su zabrijali i idemo lakšim putem s lijeve strane u niz pukotina koji uskoro postaje jedna i na kraju nestaje u glatkoj ploči. Rade oba seta frendova, čokovi i na sreću nekako preprečkam u desno i shvaćam da smo i mi fulali pravu pukotinu, opremljenu s ipak pokojim klinom. Cug za cugom, sustižu nas pomalo oblaci, španjolce smo ostavili dobrano za sobom, ruksaci teže bez opreme oko 13-14kg, visina se osjeća već u sve težem koraku, posebno kad ulazimo u zadnju trećinu na snježni oštri greben i po njemu prilazimo zadnjim strmim ledenim cugovima. Snijeg je mekan ali ispod je tvrdi crni alpski led, nagib polako raste iznad udobnih 60st tako da se opet osiguravamo, postavljajući opremu u stijenu desno od nas da izbjegnemo bespotrebno šraubanje. Izbijamo iz oblaka koji su nas u međuvremenu pregazili i iskačemo sa osmjesima na zapadni rub platoa Valle Blanche s pogledima od Grandes Jorassesa i Dent du Geant-a do Tacula i Midija. Jasno nam je da smo dosta kasni i da ćemo teško se dovući isti dan do Fourche bivaka kao ishodišta za Kufner Ridge i smještavamo se u zalazak u bajtici bez vratiju nešto ispod doma Cosmique.

Oporavak u bivku je bio kratak i uspješan koliko je to bilo moguće, krećemo u 4 ujutro (DAY 2) ipak teškim koracima prema Taculu i Mont Blanc-u, kolona od 10tak lampica je već daleko ispred nas. Pred vrhom Tacula Milas stišće eject button, olakšava me za dio opreme, i sam nastavljam dalje. Iz ovog prvog konkretnijeg iskustva hodanja iznad 4000 sam naučio da za mene vrijedi nekoliko stvari, da nemam problema s kisikom, samo dišem nešto dublje i češće. I da je svaki korak pa i po ravnom vrlo smarajuć (doduše i jučerašnji Frendo je bio dao svoje) te da jedino što funkcionira su mali polagani koraci ali bez pauza ili stajanja. Kad sam to razotkrio začas sam sustigao 3-4 ekipe koje su bar sat vremena bile u prednosti, i za cca 5:30h od Valle Blanche-a se našao na vrhu. Topljenje vode, čavrljanje s raznim ekipama i povratak istim smarajućim (osim 1400m dole ima još 3 uspona po cca 50-100m) putem nazad. Usput sam imao priliku povezati se s dva Britanca od kojih jedan umirao od visinske glavobolje (opet ja i Britanci), apsajlati jednu strmu flanjku prek njihovog užeta (opet sjećanje na Dent du Geant), pomoći im da otpenju jednu špaltu koja je bila jedini kompleksni detalj negdje na pola Tacula (kvarkovi dragi moji) i apsolutno zadnjim snagama bauljati po labirintima i terasama Ag. du Midija.

Nevjerojatno kako se brzo snaga vrati silaskom u dolinu (iako je generalni zamor trajao još nekoliko dana) i kakva lakoća kretanja se javi. Već idući dan (DAY 3) smo se zaputili u prekrasnu dolinu uz selo Le Buet i slapove Cascade de Berard do 500 metarske stijene i tamo uživali bez krmača na leđima u savršenom granitu smjera "L'île aux Razmokets" (6a, 621m). Popeli smo ga za 2h30 min :-)

Bilo je vrijeme pomalo napustiti Francusku i zagrepsti malo po Švicarskom granitu, no ipak smo prvo odabrali egzotični vapnenac (DAY 4 - nema gubljenja vremena dok je prognoza, svaki dan smjer jedan :-) u idiličnoj dolini Solalex: umjereno strma ali savršeno oblikovana kontinuirana i kompaktna ploča u dužini od cca 300m. Smjer je zaspitani klasik Le Directe (400m, 5a, stijena Le Miroir de Argentine - srebrno zrcalo), ne može se opisati riječima ali ovako nešto neobično u životu nisam penjao. Na povratku pratimo nevjerojatne scene švicarskog vjenčanja, održanog u "prirodnoj kapelici" cvjetne alpske livade, šumaraka i okolnih stijena.

Već sam se požalio Milasu da mi je pun kufer penjanja i da mi se samo izležava na travi, kupa u potoku i bere šumske jagode, kad nas znakovi sa svih strana usmjeriše na Grimselpass i močne i nelake smjerove u okolnim stijenama. Svima kome smo tu lokaciju spomenuli oči su zaiskrile od sjaja uz riječi - "best granite in Switzerland". DAY 5 malo okolišamo i posjećujemo Interlaken, idilu u dolini Lautenbrunen i naravnu Grundenwald i pogled na Eigera, te u popodnevnim satima malo istražujemo okolicu Grimselpasa. Smjer Heidipfad koju smo slučajno otkrili je ipak najlakša smjer koju sam penjao u životu, 250m hodanja po apsolutno glatkim i ne strmim pločama, ali je dala naslutiti o kakvom se ambijentu radi. Svih 250m je jedan jedinstveni granitni monolit, bez ijedne makar i male pukotine.

S oduševljenjem smo za DAY 6 odabrali i 6.smjer ovog putovanja ali nas je nažalost (ili na sreću) omela ciklona i odlučujemo to iskoristiti za selidbu na novu lokaciju... kocka pada prema smjeru Cassin, 800metarskom TD 6a klasiku u tritisučnjaku Piz Badile. DAY 7 zbog još uvijek nestabilne prognoze koristimo za ležeran pristup, izležavanje i postavljanje malog kampa na cca 2150m, pod samim smjerom. Drugi, i jedini pravi "nažalost" cijelog tripa se dešava upravo tamo, 50-tak metara od našeg visinskog kampa nalazi se stjena sa nekoliko sportiva smjerova na kojima se odlučujemo malo upenjat i upoznat sa stijenom. Nažalost ona nije ni približno kvalitete kao ciljana smjer, Milasu se lomi sotpinka, pada kojih 3-4 metra - taman dovoljno da uz mali krc u zglobu "takne" policu. Spust u dolinu od 800 visinskih metara odrađuje majstorski, uz značajne bolove, za manje od 3h nizbrdog šepanja i puženja. Nije preostalo drugo nego povratak za zg, iako malo snureni ovakvom završnicom, ipak preplavljeni dojmovima iz brojnih uspona i raznolikim putnim doživljajima, koji daleko premašuju kapacitete ovog web izvještaja. Kojeg ionak nitko neće pročitat do kraja, ak netko i pročita, prvi koji se javi dobi pivu od mene u aož.

Popeli:

14.8.2013 Frendo Spur / Aguille du Midi (V/WI 80st, Dificile, 1200m) 15.8.2013 Mont Blanc / from Aguille du Midi (detalj špalta WI III) 16.8.2013 L'île aux Razmokets / Le Buet-Vallon de Bérard (6a, 621m) 17.8.2013 Voie Directe / Solalex - Miroir d'Argentine (5a, 400m) 18.8.2013 Heidipfad / Grimselpass (III, 240m)



00 home sweet home.jpg00 home sweet home.jpg
01 Frendo prema lednom dijelu.jpg01 Frendo prema lednom dijelu.jpg
02 Frendo ulaz u detalj.jpg02 Frendo ulaz u detalj.jpg
02 Strmi ledni cugovi pred izlaz.jpg02 Strmi ledni cugovi pred izlaz.jpg
03 Konacno iznad.jpg03 Konacno iznad.jpg
04 Izlaz.jpg04 Izlaz.jpg
05 Andersonka na izlazu.jpg05 Andersonka na izlazu.jpg
06 zalaz sa cosmiquea.jpg06 zalaz sa cosmiquea.jpg
07 MB Sam prema vrhu.jpg07 MB Sam prema vrhu.jpg
08 MB teksture .jpg08 MB teksture .jpg
09 MB Vrh.jpg09 MB Vrh.jpg
09 Vallot de Berard zadnji cugovi.jpg09 Vallot de Berard zadnji cugovi.jpg
10 Solalex.jpg10 Solalex.jpg
11 Miroir de Argentine.jpg11 Miroir de Argentine.jpg
12 na plocetini.jpg12 na plocetini.jpg
13 ploca od gore.jpg13 ploca od gore.jpg
14 Grimselpass-oko restorana.jpg14 Grimselpass-oko restorana.jpg
15 U smjeru Heidipfad.jpg15 U smjeru Heidipfad.jpg
16 Brana pod Grimselpassom.jpg16 Brana pod Grimselpassom.jpg
17 zivot na kosini.jpg17 zivot na kosini.jpg
18 mali visinski kamp pod piz badile.jpg18 mali visinski kamp pod piz badile.jpg
19 Piz Badile sjeverna stijena led u smjeru.jpg19 Piz Badile sjeverna stijena led u smjeru.jpg



created by: zeljeznicar @ 2013-08-28 01:36:01 / updated by: neven @ 2013-08-31 17:43:39