Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penja: Mario Ferenak
Gdje: prijeenje Rochefort grebena
Foto: Rene Lisac, 08/2011

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Osmi vikend LJAŠ 2022: 21. - 22.5. - Tulove grede
Sedmi vikend LJAŠ 2022: 14. - 15.5. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2022: 7. - 8.5. - Paklenica
Peti vikend LJAŠ 2022: 30.3 - 1.4. - Dabarski kukovi
Četvrti vikend LJAŠ 2022: 23. - 24.4. - Paklenica

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

SWSC (small wall slow climbing)

From: Rene Lisac - rene.lisac@gmail.com
Date: Wed, 22 May 2013 17:34:45 +0200

Bio je to jedan e ama baš jadašta idiličan vikend na Dabrovima. Črnjak je vozio Orsata, MDclimb i mene po dobroj staroj plitvičkoj, dok su Mario i Željka utrpali još Irenu i Juga pa po autocesti. Hrvoje i ja ulazimo u Konrada 6a 170m (Klekovina kraj Bačić kuka) i gledamo Orsata i MD-a kako elegantno putuju kroz nasuprotnu La Golondrinu, 7a jelte. Smjer naš je kakti lijep ali i nakon kiše u petak dosta vlažno klizak, pa je samim time postao i podosta uzbudljiv, posebice u detaljima na trenje. Avantura se pojačala i zapinjanjem užeta pri apsajlu pa je trebalo popeti i cug 6a+ Tempus Vernuma.

Da smo Hrvoje i ja navez za nanjušiti first class avanture, a i pritom obarati rekorde, uspjeli smo dokazati u aktivnostima u kasnim poslijepodnevnim satima te dabarske subote. Naime uspjeli smo provesti punih 4h u smjeru nimalo dužem od 40m, (rekli bi neki sportiva jelte) i ustanoviti kategoriju iz naslova (SWSC). Spiralna smer (V, 40m) i istočni toranj Bačić kuka zvao nas je još od gledanja skica ujutro do vizura s vrha Konrada, i mi se oboružani frendovima i čokovima u njega zaputili ništa ranije od 17:30h. Zašto smo smjer proglasili najužasnijom klasikom u koju smo ikad stupili mogu opisati samo jednom riječju: strma klizava gudura od padajućeg blata naslonjenog na kršljivu stijenu s opadajućim oprimcima, osiguranu s 3 klina na koja ne bi ni penjačice objesio.

Došavši na vrh u jednom cugu punom trenja, užasa i sumanutog postavljanja sve moguće opreme na raspolaganju, sugerirao sam Hrvoju da se ne upušta u istu gadost jer da neće ništa doživjet osim čemera kao takvog, no apsajl po smjeru je djelovao kao još veći užas - a na drugu stranu aps štand na spitove. Hrvoje penje i doživljava jednaku transformaciju svijesti kao i ja pola sata ranije - u sekundi apsajlamo na suprotnu stranu stupa, kroz neki prekrasni zaspitani kamin do visećeg štanda ispod kojeg leži previsni bezdan. Koliko dubok, saznajemo kad bacimo polovicu mog 76metarca i koji ostaje visiti u previsu 7-8m udaljen od stijene, 20tak metara od eventualnog tla. Mrak pada, mi se gledamo, svjesni da je najpametnije nazad i u sumrak se opet suočiti s užasom s druge strane. Penjem kamin 5c-6a (maestralna smjer, čim otkrijemo što je to vračamo se tamo), Hrvoje zamnom, apsajl na hrbat s druge strane - opet premalo užeta. Mijenjamo taktiku i apsajlamo na drvo na pol stijene i dole: pol deset je i maestralna avantura je pobjedonosno okončana!

Uz rub ceste brzo nastaje mali kamp, logorska vatrica, tu su i instrumenti - prava atmosfera za Mariov roćkas. U 2 u noći padamo u nesvijest, da bi ipak ujutro još štogod popeli... prije nadolazeće fronte. Navezi se razbježaše po kukovima, Orsat i ja direkt na Bačića u Oscar and Sabrina 7a+/A0, on da si diže ljestvicu a ja...ja da si treniram malo za visinske radove kad karijera na faksu, kak bi se reklo, malo zađe..:-) Točno u podne u detalju zavio nas oblak, bijelo dolje bijelo gore, i ipak odlučujemo ne bježat već Orsat hrabro s padom prolazi previsni detalj i brzo grabimo zadnje cugove van dok je još suho. Smjer je stvarno prekrasna samo ju malo, da se ne izrazim nepristojno, zasere izlazna ploča s A0 - moglo se provući smjer i malo sa strane pa da se po njoj i može penjat.

Taman sam mislio da sam gotov s pisanjem ove epopeje, kad se sjetim niza urnebesnih situacija i pošalica koje su uslijedile u dobrom raspoloženju kod Tomislava u Gospiću, a izdvojio bih moj osobni uspjeh da sam uspio od prilično "srpske" lokalne vegeteraijanske pizze napraviti vrhunsku deliciju, ne samo donoseći što svoje što tuđe dodatke za stol, već i nagovorivši konobara da kuhar ubaci i moje tikvice koje sam izrezuckao netom prije u autu. Nekome se možda ovo možda čini beznačajnim, no to je jedan zaista korak dalje u našem odnosu ugostitelj-dugogodišnji gost... Izlet za pamćenje, genijalna ekipa, izvrsna penjača, avantura i uvijek prekrasni i divlji dabrovi!



00 bacic kuk i srednji velebit.jpg00 bacic kuk i srednji velebit.jpg
01 lepi nas stup dabarski.jpg01 lepi nas stup dabarski.jpg
02 apsajl niz nepoznati kamin.jpg02 apsajl niz nepoznati kamin.jpg
03 skica kamin.jpg03 skica kamin.jpg
04 rodjendanska lomacha.jpg04 rodjendanska lomacha.jpg
05 Oscar and sabrina.jpg05 Oscar and sabrina.jpg
06 dabrovi und more.jpg06 dabrovi und more.jpg



created by: zeljeznicar @ 2013-05-22 17:46:01 / updated by: neven @ 2013-05-28 10:34:32