Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penja: Rene Lisac
Gdje: abseil sa Stupa, Paklenica
Foto: Jelena Mazor, 11/2011

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Paklenica II: Code Green

From: Lahorka Nikolovski - lahorka.nikolovski@gmail.com
Date: Wed, 3 Oct 2012 11:36:26 +0200

Drugi izlet škole u Paklenicu, 29-30/9/2012

Naše molbe vremenskoj prognozi su srećom uslišene, pa u prerane subotnje sate krećemo put Paklenice, puni snova o penjanju svega onoga što nismo uspjeli vikend prije. Dok autom pičimo prema parkiralištu, iz suprotnog smjera nas mimoilazi Nikola u velikoj žurbi, i naslućujemo da će ovaj dan biti nekako drugačiji od svih dosad. I stvarno je bio!

Kao prvo, zborno mjesto bez vođe činilo se nekako praznim i besmislenim, i svi smo djelovali pomalo izgubljeno. Dobro, možda ipak zato što nam je bilo prerano. Kao drugo, morali smo po prvi puta dokazivati i svoju sposobnost čitanja i samostalnog snalaženja s listom zaduženja za smjerove, pronaći instruktore... I to sve u taj rani sat. Uf! Kao treće, saznajemo da za većinu nas danas nema uživanja u sigurnosti top-rope-a - vodit ćemo svoje prve smjerove!!!!!! Dok u bradu mrmljamo broj matičara potrebnih za autoblok i pokušavamo se sjetiti što se ono zavrće i kako pri izradi štandova, s instruktorima prolazimo kroz domaću zadaću - domišljamo se čemu bi mogle služiti gumice na dugim kompletima i iz magle sjećanja pokušavamo dozvati način skraćivanja razlomaka kako bismo utvrdili jel gadniji pad od tri ili od sedam metara. Kada je sve to obavljeno, oprema pokupljena, a zakašnjeli doručci pojedeni, upućujemo se prema smjerovima. Za mene to znači pokret prema Velikom Ćuku u društvu Ivane B., Ivana i instruktorice Željke.

Smjer koji ćemo penjati zove se Centralni kamin, i kamin je uistinu centralan u cijeloj ovoj priči, i to na načine koje nismo mogli niti zamisliti dok smo nevino promatrali trokutić s imenom smjera. Spomenuti kamin nalazi se u četvrtom cugu smjera, do kuda uspjevamo relativno lagodno doplezati. Željka i ja penjemo prve, i na svakom štandu čekamo navez iza nas. Ja vodim drugi cug - e to je bilo nešto!:) Izrađujem svoj prvi štand, autoblokiram - milinaJ No, vratimo se na kamin, bez čije centralnosti ovog izvještaja na moju veliku radost ne bi niti biloJ Pa što se to dogodilo u tom nesretnom kaminu? Startamo ok, Željka kreće prva, ja osiguravam, no uskoro je idili kraj jer Željka shvaća da nije preuzela opremu od Ivana i Ivane. Što sad? Netko će joj morati dodati opremu. Ivan izvlači najkraću šibicu, razvezuje se s užeta, odlazi do ispod samog kamina i dodaje opremu Željki. Nadam se da nitko (više) nije toliko nepažljiv da mu može promaći ključan detalj opisa događaja iz prethodne rečenice. PENJAČ SE U SMJERU NIKADA NE SMIJE RAZVEZATI S UŽETA! Kao što smo Ivan, Ivana i ja za kaznu krvlju ispisali nekoliko stotina puta tijekom vikenda, a onda dobili i zadatak napisati izvještaj kako bismo stečeno znanje još jednom utvrdili te ostavili traga za buduća pokoljenja. Učite iz naših grešaka! Nikada, stvarno nikada, i ni pod kojim okolnostima, koliko god vam se na prvi pogled može činiti bezopasnim, te vam se možda čak, u vlastitoj kratkovidnosti, može pričiniti da tim činom ne ugrožava niti sebe niti partnera. (Ovdje ne govorimo o vještini prevezivanju, koja je priča za sebe, i kojoj će vas u sigurnosti višenja na stablu na parkiralištu podučiti vaši instruktori.) Srećom, punu ozbiljnost svojih postupaka odnosno nepostupaka (u slučaju Ivane i mene) još ne shvaćamo dok stojimo pod kaminom. Srećom, jer shvaćamo da je to nešto što sigurno nećemo ponoviti, što je u tom trenutku najbitnije, a ipak ostajemo dovoljno prisebni da smjer ispenjemo do kraja. Vodim i zadnji cug, i tu na ploči počinjem već opako uživati u penjanju kao prvaJ Na polici na kojoj je posljednji štand nalazimo se s momcima koji su popeli Watersong, uživamo dijeleći Martinov vršni kompletić (živjeli planinarski običaji!:)), a upoznajemo i Slovenca koji stiže za nama nakon što je smjer solirao. 15 minuta. Malo časka s nama i već se upućuje penjati dalje, a mi se upućujemo prema parkiralištu gdje čilamo (još nema Nikole, a kad mačke nema miševi kolo vodeJ) i čekamo povratak ostalih iz smjerova. E da smo samo znali što će nas dočekati kada čuju za našu avanturu u kaminu, mislim da bismo bili pobjegli i sakrili se u nekoj morskoj špilji! Ostatak dana provodimo više-manje opterećeni teretom vlastitih grešaka, pa nas nemojte pitati ni kakvo je bilo meso, ni kakav je bio tulum, kao što već rekoh bili smo zabavljeni ispisivanjem one nesretne rečenice!:) (Čujem da je meso bilo slasno, a na tulumu su nastupale Martinove ukulele, tako da ni to nije moglo poći loše!)

U nedjelju se okupljamo u osam, plan je odraditi sve mišljeno za taj dan prije eventualne poslijepodnevne kiše. Saznajem da penjem s Nikolom, što me nije iznenadilo. Ipak me treba držati na oku nakon svih nepodopština!:) Opet krećem prema Ćuku, opet onaj pristup.... Uf! Penjemo Bijelu rampu - ukupan broj spitova u smjeru=0! Nema čak ni nekog starog, zalutalog klina. Moram se malo dokazati nakon svega prethodnog dana, pa se javljam da vodim, na što mi Nikola uvaljuje nekoliko kila opreme - kompleta, gurtni, kevlarica, čokova, frendova... Postavljam međuosiguranja, a znate kako kažu: tko radi, taj i griješi, a tko griješi, a iza njega ide vođa škole koji pak uz sebe slučajno ima kameru, ima šansu dobiti ovako nešto za trajnu uspomenu, sjećanje i javno poniženjeJ https://www.youtube.com/watch?v=-LKKary9Zzc Kaj se tiče faktora trenja, mislim da sam došla do Faktora tri Zave, na granici s četvrtim. Na vrhu smjera uživancija, dopuštam si par pogleda prema moru iako si mantram ne uživaj u pogledu ne uživaj u pogledu to je za planinare:D Kasnije spuštanac, a na parkingu umjesto čilanja - vježbe! Ipak nam se Nikola htio odužiti za subotu. Vježbamo prusiciranje, prevezivanje, abseil u dvije dužine po ravnom (e to je bila ludnica). Napokon se potrefilo i da smo završili dovoljno rano, a kiša se ipak nije ukazala, pa je prije povratka za Zagreb pao i dugo priželjkivani kupanacJ Zaključci izleta: (i) Vodili smjerove!!!!!!!:) (ii) Ispunili uvjete za izlazak na ispit. (iii) PENJAČ SE U SMJERU NIKADA NE SMIJE RAZVEZATI S UŽETA!

Lahorka




created by: zeljeznicar @ 2012-10-03 11:41:01 / updated by: neven @ 2012-12-05 12:23:59