Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Danko Ferber
gdje: Maltatall, Strannerbach WI3
foto: Marko Vukovi, 01/2010

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Čilanje na vrhu sunčanog Kleka

From: Marko Jertec - marko.jertec@gmail.com
Date: Tue, 18 Sep 2012 19:23:54 +0200

Čilanje na sunčanom vrhu Kleka

Iza nas je oblačno-prohladni vikend alpinističke škole. Ovaj put na Kleku. Nije baš počelo obećavajuće s obzirom na jaku kišu koja nas je pratila do Ogulina i još malo dalje. Mi školarci kakvi i jesmo počeli smo izražavati sumnje u isplativost i opravdanost održavanja škole na ovaj baš kišovit dan, ali naš voditelj Nikola,nije se dao smesti. Željeznom rukom odlučeno je da svakako idemo i tu više nije bilo pogovora. Sa zajedničkog sastajališta kod jednog većeg trgovačkog centra u Ogulinu krenuli smo prema Bjelskom i odande pješice prema domu. Ovaj uspon na Klek bio je malo drukčiji od prethodnih s obzirom da smo svi uz svoje ruksake teglili i 5 sanduka pive, vina, desetak kila mesa, ugljena i još koječega u organizaciji Pravdića i njegove popratne ekipe zadužene da nam gore ne bude samo korisno nego i lijepo i zabavno.

Prvi dan prošao je u revijalnom tonu moglo bi se reći. Najprije su nam Nikola i Stipe održali jedno slikovito predavanje absajlanja po užetu, ali na ravnom terenu pa neka si mi samo zamislimo da smo na stijeni i to bi onda kao bila prava stvar. Pa onda dijeljenje na manje grupe i odrađivanje gradiva. Slaganje štandova, korištenje čokova, frendova, heksova i tricama. Nakon toga absajl u dvije dužine. To je bilo zabavno iskustvo. Mislim da smo mi školarci porušili dobar dio Kleka prilikom tog spuštanja, a "Kameeen" je bila riječ dana. Srećom sve je prošlo više-manje u redu.

Večer je bila obilježena predobrim roštiljem oko kojeg su se Ivanka i Ivan Pravdić + njegova ekipa dobrano potrudili što oko organizacije što oko samog procesa pečenja. Popilo se tu i malo alkohola, ali ujutro je većina bila živa.

Drugi dan. E ovo je bilo nešto što će mnogi pamtiti. Uspon od više dužina. Matko, Marijana i ja u navezu za smjer Omladinka. Ponovili smo komunikaciju, Matko nam je dao čiste petice i rekao da smo uzorni učenici i da tu neće biti nikakvih problema.

Ulaz u smjer može predstavljati značajan problem za nekog bez penjačkog iskustva s obzirom da zahtijeva uz čistu snagu i malo tehnike. No nismo se dali te veselo i sretno riješili taj detaljčić. Dolazak na prvi štand je bio ekspresan, a onda je uslijedilo malo hlađenje ili bolje rečeno tuširanje. S obzirom da je jedan navez bio ispred nas morali smo tamo malo pričekati, a sa stijene potočić maleni. Mislim da me pogodilo bezbroj onih ogromnih kapi koje kad ti padnu u oko više 5 minuta ništa ne vidiš. A lagani vjetrić pirka. No nedamo se smesti i uskoro nastavljamo dalje. Druga dužina je nešto zahtjevnija i predstavlja lijepo penjanje. Ustanovili smo da je naša Mary Jane (Marijana) kako smo je prozvali zapravo prava penjačica. U taj čas evo i nje kod nas. Zatim nas Matko vodi do trećeg štanda gdje nam je pokraj glave prošla takva gromadina od kamena da bi ostali bez njih da je bilo koga od nas to slučajno pogodilo.

Tu se dogodila i jedna zanimljiva situacija koja zapravo može biti pouka za sve. Na metar ili dva od trećeg štanda odlomio mi se grif u ključnom momentu kada sam se u potpunosti oslonio na njega te da se u tom trenutku radilo o vodećem penjaču koji nije bio osiguran s redirekcijom bio bi to pad faktora 2, a onda tko zna što bi dalje bilo. Naravno kako sam bio drugi ništa se zapravo nije dogodilo, ali čisto kao podsjetnik da bez obzira koliko lagan smjer bio ili koliko bili sigurni da možemo otpenjati bez problema neki smjer uvijek je potrebno imati najveći stupanj opreza i napraviti sve sigurnosne predradnje i provjere.

Posljednje dvije dužine i nisu nešto zahtjevne, moglo bi se reći da su zabavne. Prvi put mi se dogodilo da sam iz nekog smjera došao poprilično blatan. Ali eto takav je Klek kažu.

No kraju dočekao nas je predivan zalazak sunca na vrhu Kleka gdje smo se zasluženo odmorili, proveli predivan kraj dan i reklo bi se čilali. Ostatak ekipe iako su bili u hladu dolje kod doma veselo nas je čekao i dočekao te im hvala na tome :)

Matko se pokazao ko pravi partner, svaka mu čast. U svim ključnim trenucima pružao nam je svu tehničku i moralnu potporu uz hrpu korisnih savjeta.

U svakom slučaju veselim se Paklenici! Imamo tamo već dogovoreno neke smjerove ako se dobro sjećam :)



WP 000563.jpgWP 000563.jpg
Klek.jpgKlek.jpg



created by: zeljeznicar @ 2012-09-18 19:26:01 / updated by: neven @ 2012-09-18 22:48:55