na slici: Željezničarci, silazak sa Begunjščice
foto: Iva Kaštela, 02/2007

IZVJEŠĆE O RADU ODSJEKA U 2009. GODINI

Godina je započela s izvanredno puno snijega i stabilnim, vrlo niskim temperaturama tako da je trebalo dočekati uvijete za pohode u brda. Dio članstva proslavio je njen doček na OkreĹĄlju u Frischaufovom domu, ĹĄto se polako pretvara u tradiciju, a i dobra je prilika za svjeĹže pripravnike da „vide snijega“. Ledni penjači češće su odlazili u bliĹže krajeve – GaĹĄparci, Zeleni vir, te u Samoborskom gorju Cerinski vir. Ipak, popeo se nezaobilazni Sinji slap te slapovi u Logarskoj dolini. Marko DukĹĄi je pohodio međunarodni skup penjača leda u Francuskoj – Ice Climbing Ecrins – u Fouernelu i Ceillac-u te popeo puno slapova. Planovi za neki masovniji pohod na slapove nisu se ostvarili. Vremenske prilike nisu nam se posloĹžile.

Lokacije za ostale zimske aktivnosti su bile Vršič, Begunjščica, Viševnik, Veliki Draški Vrh, Vrtača. Po tim se brdima penjalo, a Gordan Budić, Marko Vuković i Marko Dukši su i skijali.

Hodačko-penjački snježni izleti odvijali su se standardno kroz zimu i proljeće, od kojih bih izdvojila Centralne Alpe (Chamonix) gdje je Marko Martinović popeo, unatoč slabijem vremenu, smjerove Chere couloir i Arete dies cosmiqes, zimski Špik (Tomislav i Ivanka Jakopec) te uspon Ive Kaštele s ogulinskim kolegom penjačem na Großglockner smjerom Pallavicini, uz vrijedno iskustvo bivakiranja. Zanimljiv izlet na zagonetnu Dinaru u aranžmanu Djuka pohodili su Dado Mesarić i Neven Petrović.

Blagi penjački početak godine prekinula je nesreća na Velincu u kojoj je stradao naš friški pripravnik i zamjenik pročelnice, Tomislav Novak. Tomo se, penjući s Krešimirom Milasom na Velincu, ozbiljno ozlijedio pri padu te danas kad je sve prošlo mogu spomenuti nagradu Drvena krila koju bi Tomo definitivno osvojio. No u onom trenutku smo sa strepnjom čekali vijesti o njegovom oporavku, a malo izaslanstvo ga je posjetilo u Splitu gdje se liječio. Većina nas je nakon Tomina oporavka shvatila kakav je strašan borac.

Iva KaĹĄtela otputila se otprilike u to doba na drugi kraj kugle, u Patagoniju, na treking oko Fitz Roya, Cerro Torre i Torres del Paine. Povratkom s ambiciozne treking rute odrĹžala je prezentaciju u prostorijama DruĹĄtva. To nije bila jedina treking tura u Odsjeku. Vanja Suhina napravio je solo turu proĹĄavĹĄi po Korzici uzduĹž i popreko.

Kroz zimu i proljeće nismo se bavili samo snijegom i ledom, već je penjanja bilo i u suhim stijenama. Atraktivna je bila Paklenica, no i neke druge lokacije poput Moščeničke drage, obližnjeg Okića, gdje smo se okušavali u dva nova duga smjera, preko Kalnika, Ravne gore i Klamaruše, pa do Ospa, Črnog Kala i Glinšćice.

Zbog loĹĄih zimskih uvjeta naĹĄ prvi odsječki izlet bio je "suhi", početkom travnja u Paklenicu, kako bi zajednički obiljeĹžili početak sezone suhe stijene. Osim s puno ispenjanih smjerova (izdvojila bih Black Magic Women – SiniĹĄa Alavanja i Marko Martinović) tu smo priliku obiljeĹžili roĹĄtiljem i druĹženjem u kampu Peko. Nakon toga se nastavilo upenjavati po Kleku i alpinističkom vrtiću na Risnjaku, te kovati planove za produĹžene vikende. Mala digresija: jednom prilikom penjući HPDov smjer Dado Mesarić i Ana Bokulić su ustanovili loĹĄe stanje upisne knjiĹžice (kupusav blokić) te su je pokupili i sljedećom prilikom zamijenili s novom knjiĹžicom. Stara upisna knjiĹžica je skenirana i bit će postavljena na stranice odsjeka tako da bude svima dostupna.

Drugi logor odsjeka odrĹžan je u Dolomitima kod Sella grupe. U organizaciji Klacka i veliku pomoć Marka Vučinića skupilo se čak 17 duĹĄa Ĺželjnih penjanja. Većina prvi put u Dolomitima, a dobar dio prvi put u klasičnim smjerovima. U njih su ih poveli Klacko, M. Vučinić, N. DereĹžić i Trpimir Jakovina. Penjale su se uglavnom popularne četvorke te poneka petica, no uĹživanje nije imalo ocjene. Izdvojila bih malog Jakova Budića koji je u Dolomitima započeo penjanje stvarno dugih smjerova ispenjavĹĄi smjer Rampa u Piz Ciavazes dugačak 300m te par tjedana kasnije u stijeni Placche zebrate u Arcu smjerove 45 parallelo (300m) i Rita (400m). Jakov i Iva Jakopec primjer su naĹĄih najmlađih članova koji, vrlo vjerojatno, jedini u Hrvatskoj aktivno penju duge smjerove. Bravo!

Preko ljeta nastavilo se penjati uglavnom po Hrvatskoj, neĹĄto po Italiji i to u Dolomitima i Arcu. Primijetila bih da se izuzetno malo penjalo u slovenskim Alpama. Od zanimljivijih uspona moĹžemo izdvojiti dvojac SiniĹĄa Alavanja i Marko Martinović koji je ispenjao niz zanimljivih smjerova u Dolomitima: Spigolo Dibona, Constantini-Apolonio, te su drugi Ĺželjezničarski navez koji je uĹĄao u smjer Gogna. KreĹĄimir Milas popeo je smjer Ponedjeljak na Kozjaku, rijetko posjećenom od naĹĄe strane. Iva KaĹĄtela popela je SkalaĹĄku in Gorenjsku smer u Triglavskoj Steni. Klacko i Marko Vučinić posjetili su Karnijske Alpe i popeli prekrasan smjer Gilberti-Soravito u Cima dele sfinge, u ĹĄto su se uvjerila joĹĄ dva naĹĄa naveza koja su ga ubrzo ponovili. Marko Vuković, Marko Vučinić, Dado Mesarić i Neven Petrović penjali su na Bijelim stijenama. Od „svjeĹžijih“ penjača jedino se njih par uputilo u Alpe i to u provjerenu Novu centralnu smer.

Kako se proĹĄle godine rujanski početak pokazao jako dobar, i ove smo godine krenuli "ranije" sa alpinističkom ĹĄkolom AO Ĺ˝eljezničar. Ĺ kolu je vodio Marko DukĹĄi, a na izletima je odaziv ostalih instruktora bio za svaku pohvalu, s najvećim angaĹžmanom Ivanke i Tomislava Jakopec. Intenzitet izleta od proĹĄlogodiĹĄnje ĹĄkole je zadrĹžan, kao i jedan izlet u Alpe, te četverodnevni logor u Paklenici. Popeto je brdo smjerova, naloĹženo puno roĹĄtilja, poniĹĄteno puno cvičeka ... uglavnom izleti su bili na zavidnom nivou. ViĹĄe u zasebnom izvjeĹĄtaju. Ubrzo nakon zavrĹĄetka ĹĄkole odrĹžano je nekoliko sadrĹžajnih sastanaka. KreĹĄimir Milas je vodio diskusiju na temu „Zablude i pogreĹĄke u koriĹĄtenju opreme“. Pogledali smo film Sharp edge, a Marko DukĹĄi je, prigodno s početkom zimske sezone, odrĹžao predavanje „Uvod u zimski alpinizam“. Pred BoĹžić smo priredili domjenak tako da su uz kuhano vino i kolače i penjačke priče bile sočnije.

Tomislav Zlatić je i ove godine izradio majice s jednom razlikom od dosadaĹĄnjih, a to je da majica nije vezana uz ĹĄkolu 2009. već isključivo za Odsjek. Majice su super i mogu se i dalje nabaviti. Na kraju ĹĄkole imali smo, po tradiciji, dodjelu priznanja najperspektivnijem pripravniku i pripravnici prethodne generacije. Tako su te titule ponijeli Ivana Podnar i Neven Starčević. Međutim, napravljena je iznimka tako da je dodijeljena joĹĄ jedna nagrada i to Tomislavu Novaku koji ju je zaista i zasluĹžio svojim povratkom na stijenu, u naĹĄe druĹĄtvo te aktivnim doprinosom. Svo troje je dobilo knjigu "Mountaineering – The freedom of hills".

U organizaciji HPS-a, 2009. 11 Hrvatica krenulo je prema Mt. Everestu. Bio je to cilj druge ženske ekspedicije. Od poznatih, domaćih nam lica tamo su bile Tea Đurek i Lana Đonlagić, koja je bila liječnica ekspedicije za što je dobila razna priznanja. Ekspedicija je dobila nevjerojatnu medijsku pažnju, a svi smo se veselili kad su četiri djevojke osvojile vrh! Tim više što je u to doba prije 30 godina jugoslavenska ekspedicija osvojila vrh preko zapadnog grebena, jednog od najtežih smjerova na Mt. Everestu. U spomen toga, Dado Mesarić, sudionik te ekspedicije, nam je održao izuzetno zanimljivu prezentaciju.

Povodom 60-godišnjice Društva 2010. godine, 2009. je protekla u velikim pripremama. Najvažnija je priprema zbornika Društva u kojoj su sudjelovali Neven Petrović, kao glavni i odgovorni ispred Odsjeka, te Marko Vuković, Krešimir Klasan, Marko Martinović i Vladimir Mesarić. Oni su rad Odsjeka kroz 60 godina pretočili u niz zanimljivih tekstova te na takav način ostavili vrijedan trag za budućnost. Veliko im hvala na trudu!

Web stranica AO Željezničar je kroz 2009. standardno izvrsno funkcionirala zahvaljujući svima koji vrijedno pišu izvještaje s izleta i prenose svima korisne informacije, te onima koji se stranicom bave od njenih početaka (Neven Petrović, Marko Vuković, Karolina Vranješ, Krešimir Klasan).

Nakon pokuĹĄaja da se nepenjački ogled prebaci u raftove, ove godine su VelebitaĹĄi dobili priliku za revanĹĄ na nogometnom terenu. U uzbudljivoj utakmici Ĺ˝eljezničarci nisu "obranili naslov" ali rezultat je i viĹĄe nego sportski – 2:2. Braća UĹžarević, Damir Pavelić i Rale odrĹžali su predavanje s projekcijom o svom penjačkom pohodu na Korziku te nam prenijeli penjačku privlačnost tog otoka. Akciji opremanja unutraĹĄnjosti Tunela na inicijativu AO Velebita pridruĹžio se i AO Ĺ˝eljezničar. Ideja je bila napraviti mjesto za treninge za vruće ljetne dane, te je pokrenuta kupovina grifova i popratnog materijala i u par navrata su se buĹĄile rupe i postavljali grifovi.

Komisija za alpinizam HPS-a je, na čelu s Vedranom Simičević, pokrenula neke stvari s mrtve točke.Napisan je i predan prijedlog KA za kategorizaciju alpinista. Osim toga, kriteriji za ispit za naslov "Alpinist" su osuvremenjeni. U organizaciji KA sastalo se u Vratima na penjačkom logoru. A krajem godine održan je ispit za naslov "Alpinist". Kad bi se još održao i instruktorski ispit, čini se, sve bi bilo savršeno. Odsjek je dobio još jednog alpinista; Marko Martinović uspješno je položio ispit.

Sastanci Odsjeka održavani su kao i inače srijedama navečer izuzev tijekom ljetnih praznika i godišnjih odmora, te za trajanja alpinističke škole. Dok sastanaka službeno nije bilo, sastajali smo se neslužbeno, knjižnica je radila, kao i oružarstvo. Oružarstvo je vodila Ivanka Jakopec, knjižnicu Berislav Biljaković, a blagajnu Orsat Kratofil, o čemu više u zasebnim izvješćima. Pročelnik i zamjenik pročelnika: Ana Bokulić i Tomislav Novak. Svi su na polovici mandata.

U 2009. godini imali smo 38 članova, a od kojih je, neslužbeno, većina bila penjački aktivna. Ove smo godine zaprimili čak 29 penjačkih kartona, što je dosta više od prošlogodišnjeg rekorda od 24 njih! Par kartona su kartoni svježih pripravnika koji su ozbiljno shvatili svoj zadatak, a zahvaljujući dvodnevnom izletu za ispit imali su prilike ispenjati pokoji smjer nakon polaganja. Kao i prošle godine, trend disperzije broja smjerova na veći broj ljudi se nastavlja. Najaktivniji članovi penjali su manje nego obično, a u prvi plan statistike izašla su nova lica. Tako su najaktivniji u 2009. bili zakonci Jakopec, i to, Ivanka Jakopec s 50 i Tomislav Jakopec s 49 prijavljenih tura. Ovo je prvi put da žena vodi u broju prijavljenih tura, a osim toga Ivanka je žena s najviše prijavljenih tura u povijesti Odsjeka. Slijede Krešimir Klasan s 37, Krešimir Milas s 36, Ana Bokulić s 32 i Gordan Budić s 30 prijavljenih tura. Iz predanih penjačkih kartona slijedi statistika za 2009. godinu: 561 prijavljene ture, uz 93 smjerova polaznika na školi ukupan broj je 654 smjera (opet najveći u dosadašnjoj povijesti našeg AO-a). Od čega je u Paklenici popeto gotovo 200 smjerova, u čemu također prednjače Ivanka i Tomislav Jakopec.

Prijavili smo 9 prvenstvenih smjerova i to: Gorki (Velinac-Velebit, III-IV – 70m) – KreĹĄimir Milas i Tomislav Novak, Vujakl (Okić, 5a,Ao – 90m) – KreĹĄimir Klasan, Tomislav Jakopec i Marko Vučinić, Čakijakl (Okić, 4c – 70m) – KreĹĄimir Klasan i Tomislav Jakopec, Buf (Bačić kuk-Velebit, IV+/III – 80m) – KreĹĄimir Milas i Vedrana Ĺ arić (AOV), Avet ravnice (Bačić kuk-Velebit, V/IV – 80m) KreĹĄimir Milas i Vedrana Ĺ arić (AOV), Bija (Bačić kuk-Velebit, IV+/III – 80m) – KreĹĄimir Milas i Vedrana Ĺ arić (AOV), Baja (Bačić kuk-Velebit, IV+/III – 80m) – KreĹĄimir Milas i Vedrana Ĺ arić (AOV), Pletenica (Bačić kuk-Velebit, IV+/III – 320m) – KreĹĄimir Milas i Vedrana Ĺ arić (AOV), Strica Ivana smjer (Bačić kuk-Velebit, IV+/III – 100m) – KreĹĄimir Milas, Tomislav Novak), Pilana (ulazna var. na Biser KlamaruĹĄe) (Stijene iznad Bribira, IV+ - 50m, 170m cijeli smjer) – Tomislav Jakopec i KreĹĄimir Klasan, Konjski greben (Stijene iznad Bribira, IV+/II-III – 100m) – Tomislav Jakopec i KreĹĄimir Klasan.

Za njihov doprinos radu Odsjeka i Društva u protekloj godini dana, predvidjeli smo neke članove za Priznanja Društva. Ove godine to su: Berislav Biljaković, Ana Bokulić, Nikola Drežić, Marko Dukši, Danko Ferber, Ivanka Jakopec, Marko Martinović, Tomislav Novak, Marko Vuković i Tomislav Zlatić. Osim toga, za priznanja Hrvatskog planinarskog saveza predloženi su Gordan Budić, Krešimir Klasan i Orsat Kratofil za Brončani znak HPS, te Neven Petrović za Zlatni znak HPS-a. Prema prijedlogu Marka Vukovića o simboličnom nagrađivanju iskusnijih članova za vođenje neiskusnih pripravnika u njihov prvi alpski smjer, ili prvi zaleđeni slap i slično, nagradu u vidu klina zaslužio je Krešimir Klasan.

U 2009. godini Odsjek je bio vrlo živ. Družilo se na sastancima, izletima, logorima, školi ... Penjali smo prema statistici kao nikad prije. Svima čestitam na dosadašnjim uspjesima. A za budućnost bih svima poželjela više alpinističkih tura.

 
Ana Bokulić

pročelnik AO HPD “Ĺ˝eljezničar”