 |
Želje vs. mogućnosti, dreams vs. reality
13.5.2003. Karolina
Replika Klacku. Duksi i Karolina SU BILI spori. I NISU se drzali dogovora. Ispricala sam se ili, bolje receno, pokusala se ispricati DVA puta (sto ocito nije bilo dovoljno s obzirom da je uslijedilo ovo etiketiranje). Nije mi bilo drago zbog tog kasnjenja, a opravdavati se nisam niti pokusavala jer nisam vidjela svrhu. Mobitel ne nosim niti u jedan smjer pa se javiti nisam imala CIME sto je uz prvu ispriku Klacku i saopceno pa ne vidim razloga za ponovno povlacenje ovoga u mailu. Osvetnickih ambicija NISAM imala jerbo prije ovoga dugo nisam penjala pa mi je polagani tempo - uglavnom odgovarao. blablabla Sto se masovnog skribomanskog izvjestaja iz Paklenice tice ideja je pala od strane Orsata i ja sam na nju nepovoljno reagirala, citaj izjavila da ne namjeravam nista napisati. Tako i bjese. No nakon sto su moji skribo konkurenti sa isukanim nozevima iznijeli svoje dozivljaje, ipak je red da obranim svoju skribo poziciju i napisem posten (stara hrvatska rijec za detaljan) izvjestaj sa putovanja u majku svih penjaca - Paklenicu. A mozda vam koju i uvalim. :-) Pa da vidimo. Kao supenjaca sam si ispred ulaza u NP rezervirala Vukovica, jerbo se Orsatu za navlacenje kroz izabrani za obicne smrtnike objektivno pretezak smjer svojim penjackim ocjenama kao logican izbor nudio Duksi (a i Orsat mi je dan prije prilikom primopredaje opreme natuknuo da bi njega). A Vukovic i ja, s druge strane, penjemo tu negdje slicne probleme. Sta su njih dvojica u navezu radili i tko je bio gore, a tko dolje, kada, kako i koliko dugo - Duksi vam je vrlo iscrpno kako se i prilici sam iznio. Sto se, pak, drugog dvojca tice dogovorili smo se da Marko povede u Celjskom, a sta ce biti poslije cemo vidjeti. No nakon prvog cuga gdje sam se izmorila u jednom detalju, odustala sam od ideje da se okusam kao prva i pustila Vukovica naprijed, iako sam realno gledano, a kasnije smo se po tom pitanju slozili, mogla komotno 2, 3 i 4 cug. Zasto nisam citajte u sljedecem nastavku popularnog crtanog romana za djecu i odrasle Blek Stena i njegovi prijatelji (za one koji ne znaju: to je onaj gdje se Blek tuce sa prljavim crvenim mundirima, citaj Englezima), jerbo mi se sada ovdje ne da pisati Markove konake! No, veceru necu propustiti opisati. Prvo, Duksi pod obilatom vecerom podrazumijeva mesni dorucak kombiniran sa kiselim krastavcima koje je uspio u tisini na polumjesecini pojesti brzo i neprimjetno za ostatak ljudstva koji je jos vadio stvari iz auta. Sto se obilate vecere za taj ostatak tice: Vukovic je skuhao litru juhe i skoro svu ju sam pojeo :-). Ja sam skuhala tijesto u koje smo ubacili umak i skoro sve sama pojela, jer su se Vukovic i Orsat previse zahebavali da bi stigli doci do zalogaja (Duksi je samo promatrao, ionako su mu sendvici bolji od kuhanog). Mene je u isto vrijeme primio apetit te sam obznanila da u takvim okolnostima nemam milosti do drugih gladnih trbuha. Tako i bijese. Na nebo su se navlacili oblaci i pod prijetnjom kise smo pozaspali. Probudile su nas koze koje su meekecuci orgijale po obliznjoj livadi pokusavajuci u kamenjaru ugrabiti koji socan zalogaj. Kisa je pocela propadivati odmah nakon sto smo skupili stvari. Svratili smo do trgovine pa otisli na plazu doruckovati. Ondje je vec dobrano pralo, nije bio pljusak, al je dobro opralo. Ja sam oprala sudje od vecere. Nakon svog tog pranja, koje nikome nije bilo uzitak, ali sta se mora mora se, vrijeme se razvedrilo. Otisli smo do Sindroma i tamo se suncali. Orsat je non stop zicao za Nidiu (poceo je vec u subotu navecer i nije se dao zaustaviti), ali, kako je vec receno, nitko nije htio. Pa ni Duksi vise nije htio sa Orsatom i zicao je za Haga Vagu (tek u nedjelju poslijepodne je poceo), ali i on je naisao na kolektivnu nevoljkost. Ljutio se iza mojih ledja kako ne moze vjerovati gdje je i sta ne radi. Ja sam pazljivo osiguravala Vukovica koji se nakon obilatog dorucka na vjetru i kisi znojio oko nekog smjera i nisam gledala Orsata dok je ispenjavao onaj 6c+ u Ljusci, ali sam cula zadivljene i ushicene Duksijeve komentare koji je isticao Orsatove prednosti pred konkurencijom, a kojem sam zasmetala pri fotografiranju te me htio satjerati ispod onog malog prevjesa kod zidica da mu ne kvarim kadar. Uspjeli smo se dogovoriti da ipak on radije promijeni mjesto sa kojeg snima jer je tako sigurnije. Kad je Vukovicu bilo dosta svega, spakirali smo stvari i isli ca. Sta jos? Decki su prdili, psovali i smrdili i sve im je to bilo tako normalno da je to ludilo. :-) Orsatu se uza sav trud nikako nije dalo dokazati da ne izuva scarpe jer mi ostali uopce ne uzivamo u njihovim isparinama. Ostao je uporan. Nije nam preostalo nista drugo doli da ga prihvatimo takvog kakav jest i prezivimo to.
Pozdrav! Karolina
created by: orsat @ 2003-10-23 01:17:02 / updated by: orsat @ 2003-10-31 11:11:58
|
 |