Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Željezničarci, silazak sa Begunjščice
foto: Iva Kaštela, 02/2007

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
LJAŠ 2017 - Izvještaj s Kleka
LJAŠ 2017 - Izvještaj iz Paklenice
Ljetna Alpinistička Škola (LJAŠ) - Izlet Okić i Ravna Gora
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Želje vs. mogućnosti, dreams vs. reality

13.5.2003.   Karolina

Replika Klacku.
Duksi i Karolina SU BILI spori. I NISU se drzali dogovora. Ispricala sam
se ili, bolje receno, pokusala se ispricati DVA puta (sto ocito nije
bilo dovoljno s obzirom da je uslijedilo ovo etiketiranje). Nije mi bilo
drago zbog tog kasnjenja, a opravdavati se nisam niti pokusavala jer
nisam vidjela svrhu. Mobitel ne nosim niti u jedan smjer pa se javiti
nisam imala CIME sto je uz prvu ispriku Klacku i saopceno pa ne vidim
razloga za ponovno povlacenje ovoga u mailu. Osvetnickih ambicija NISAM
imala jerbo prije ovoga dugo nisam penjala pa mi je polagani tempo -
uglavnom odgovarao.
blablabla
Sto se masovnog skribomanskog izvjestaja iz Paklenice tice ideja je pala
od strane Orsata i ja sam na nju nepovoljno reagirala, citaj izjavila da
ne namjeravam nista napisati. Tako i bjese. No nakon sto su moji skribo
konkurenti sa isukanim nozevima iznijeli svoje dozivljaje, ipak je red
da obranim svoju skribo poziciju i napisem posten (stara hrvatska rijec
za detaljan) izvjestaj sa putovanja u majku svih penjaca - Paklenicu. A
mozda vam koju i uvalim. :-) Pa da vidimo.
Kao supenjaca sam si ispred ulaza u NP rezervirala Vukovica, jerbo se
Orsatu za navlacenje kroz izabrani za obicne smrtnike objektivno
pretezak smjer svojim penjackim ocjenama kao logican izbor nudio Duksi
(a i Orsat mi je dan prije prilikom primopredaje opreme natuknuo da bi
njega). A Vukovic i ja, s druge strane, penjemo tu negdje slicne
probleme. Sta su njih dvojica u navezu radili i tko je bio gore, a tko
dolje, kada, kako i koliko dugo - Duksi vam je vrlo iscrpno kako se i
prilici sam iznio. Sto se, pak, drugog dvojca tice dogovorili smo se da
Marko povede u Celjskom, a sta ce biti poslije cemo vidjeti. No nakon
prvog cuga gdje sam se izmorila u jednom detalju, odustala sam od ideje
da se okusam kao prva i pustila Vukovica naprijed, iako sam realno
gledano, a kasnije smo se po tom pitanju slozili, mogla komotno 2, 3 i 4
cug.  Zasto nisam citajte u sljedecem nastavku popularnog crtanog romana
za djecu i odrasle Blek Stena i njegovi prijatelji (za one koji ne
znaju: to je onaj gdje se Blek tuce sa prljavim crvenim mundirima, citaj
Englezima), jerbo mi se sada ovdje ne da pisati Markove konake!
No, veceru necu propustiti opisati. Prvo, Duksi pod obilatom vecerom
podrazumijeva mesni dorucak kombiniran sa kiselim krastavcima koje je
uspio u tisini na polumjesecini pojesti brzo i neprimjetno za ostatak
ljudstva koji je jos vadio stvari iz auta. Sto se obilate vecere za taj
ostatak tice: Vukovic je skuhao litru juhe i skoro svu ju sam pojeo :-).
Ja sam skuhala tijesto u koje smo ubacili umak i skoro sve sama pojela,
jer su se Vukovic i Orsat previse zahebavali da bi stigli doci do
zalogaja (Duksi je samo promatrao, ionako su mu sendvici bolji od
kuhanog). Mene je u isto vrijeme primio apetit te sam obznanila da u
takvim okolnostima nemam milosti do drugih gladnih trbuha. Tako i
bijese.
Na nebo su se navlacili oblaci i pod prijetnjom kise smo pozaspali.
Probudile su nas koze koje su meekecuci orgijale po obliznjoj livadi
pokusavajuci u kamenjaru ugrabiti koji socan zalogaj.
Kisa je pocela propadivati odmah nakon sto smo skupili stvari.
Svratili smo do trgovine pa otisli na plazu doruckovati. Ondje je vec
dobrano pralo, nije bio pljusak, al je dobro opralo. Ja sam oprala sudje
od vecere.
Nakon svog tog pranja, koje nikome nije bilo uzitak, ali sta se mora
mora se, vrijeme se razvedrilo. Otisli smo do Sindroma i tamo se
suncali. Orsat je non stop zicao za Nidiu (poceo je vec u subotu navecer
i nije se dao zaustaviti), ali, kako je vec receno, nitko nije htio. Pa
ni Duksi vise nije htio sa Orsatom i zicao je za Haga Vagu (tek u
nedjelju poslijepodne je poceo), ali i on je naisao na kolektivnu
nevoljkost. Ljutio se iza mojih ledja kako ne moze vjerovati gdje je i
sta ne radi. Ja sam pazljivo osiguravala Vukovica koji se nakon obilatog
dorucka na vjetru i kisi znojio oko nekog smjera i nisam gledala Orsata
dok je ispenjavao onaj 6c+ u Ljusci, ali sam cula zadivljene i ushicene
Duksijeve komentare koji je isticao Orsatove prednosti pred
konkurencijom, a kojem sam zasmetala pri fotografiranju te me htio
satjerati ispod onog malog prevjesa kod zidica da mu ne kvarim kadar.
Uspjeli smo se dogovoriti da ipak on radije promijeni mjesto sa kojeg
snima jer je tako sigurnije.
Kad je Vukovicu bilo dosta svega, spakirali smo stvari i isli ca.
Sta jos? Decki su prdili, psovali i smrdili i sve im je to bilo tako
normalno da je to ludilo. :-) Orsatu se uza sav trud nikako nije dalo
dokazati da ne izuva scarpe jer mi ostali uopce ne uzivamo u njihovim
isparinama. Ostao je uporan. Nije nam preostalo nista drugo doli da ga
prihvatimo takvog kakav jest i prezivimo to.

Pozdrav!
Karolina




created by: orsat @ 2003-10-23 01:17:02 / updated by: orsat @ 2003-10-31 11:11:58