 |
MavroviĂŚ, legendo!
13.5.2003. Marko Dukši
Dakle kad cemo svi mi odrasti kao ON, sazrijeti kao ON, opametiti se kao
ON? Mislim, covjek mi se gadio dok je jos boksao, ali onda sam cuo da se
okanio borbi i okrenuo zivot kontra. Dobro za njega! Ali jeste li
procitali clanak koji je napisao za Vecernjak od prije par dana? I to uz
veliku fotku Suncice i Maje s BWSC-a na vrhu smjera?
Usporedio je alpinizam s boksom (dakle aplinisti valjda svojim pothvatima
masno zaradjuju), padobranstvom (pretpostavljam da najbolji padobranci
skacu s najmanjim padobranima ili mozda skacu free solo?), bungee
jumpingom (nisam probao, preskupo mi je, ali analogija zavezanog i jednom
kad skoci - bespomocnog covjeka - s alpinistima koji svoj pohod katkad
planiraju i godinama sasvim je ocita - NOT!) i ne znam s cim sve jos jer
nemam clanak pred sobom.
Daleko od toga da meni ne padaju na pamet usporedbe, ima usporedivih
aktivnosti. Ali zasto covjek dobiva potrebu raspravljati o motivima?
"Vidjet cete kad odrastete da je to bilo nesmotreno i posve uzaludno
riskiranje vlastita zivota..." moze se nauciti od Mavrovica. Sasvim
drugaciji stavovi u brojnim napisanim knjigama na tu temu (od strane
iskusnih vertikalaca) postoje da se citaju.
Krivo! Oni osvrti koji ista vrijede postoje zato jer su neki ljudi slomili
nogu ili glavu ili iz nekih drugih razloga nisu mogli penjati godinu dana,
pa su odlucili preispitati svoje stavove i rascistiti neke stvari sami sa
sobom. Napisali clanak, knjigu ili sto vec i u najboljem slucaju odlucili
na tome ne zaraditi. Kome to vrijedi, citatelju? Opet krivo. Vrijedi
(moguce) covjeku koji je to pisao i neprimjenjivo je za ikoga drugog.
Kako inace objasnjavate ono kad penjete i mrmljate "nikad vise preko
glave" ili u drasticnijem slucaju samo "nikad vise", :-) a cim nevolje
prodju trazite vodic... Na uvid mozete dobiti i zorniju ilustraciju, ali
necu o tome ovdje. Je li tu bilo viska adrenalina? Ne znam za vas, ali
meni nije. Nikad. Kakav adrenalin, tome sluzi bungee...
Nitko se ne bi trebao truditi objasnjavati drugima svoje motive koje
dokazano niti sam ne razumije, koji su jos k tome toliko individualni i
vezani uz trenutak da su neshvatljivi izvan njega. Ili cete mozda
odgovoriti "Pitaj me sljedeci put kad budem u frci." :-) To je trenutak
kad sebi niti ne trebate objasnjavati "zasto?" - pravi trenutak da odje*
eventualnog znatizeljnika i prepustite se... Od odgovora opet - curka!
Ipak nas privlaci da cujemo sto drugi misle o tome, koji put ih pohvalimo
i uzdizemo nad oblake (ako vec i nisu tamo, iako im ni onda za takvo sto
obicno ne treba nicija pomoc), koji put - popljujemo ih do boli. Bitna je
u svemu tome opravdana sumnja da im je reakcija citatelja i od najmanje
vaznosti, a novih uspona i novih osvrta uvijek ce biti dok bude planina i
ljudi - to je bar opce poznata i prihvacena stvar. Pozdrav!
Marko Duksi
created by: orsat @ 2003-10-23 01:14:31
|
|
