 |
Prvomajski
6.5.2003. Karolina
Ma meni ne bi trebalo tri sata da sve napisem nego tri dana, pa ni necu :-)
Ali ipak ukratko: za produzeni sam vikend brzinski sa Klackom, Zrinkom i Duksijem obisla stijene Hrvatske u malom, citaj Vranjsku Dragu (gdje su nam se pridruzili Robert i Ida), Tocila, Dabrove i Paklenicu. Popela nekoliko smjerova, nekoliko, stjecajem okolnosti, nisam. Prvi dan sam se u stvari upoznavala sa stijenom, prosla Istocni u Camiccijevom tornju, dojmovi za pocetak dobri. Iako sam bila umorna, odlucila sam uci u jos jedan smjer kompliciranog imena sa precnicom koja mi je bila prilicno naporna. Detalji, eventualno, sutra. Spavali u pecinici pod tornjem. U Tocilima usli u La cicale (dva detalja u dvije kratke precnice) u pet sati, u sedam i deset Klacko iz susjednog smjera dobaci upozorenje da smo prespori, i neka absajlamo, mi na drugom standu, od treceg cuga nista. U Jablancu dom nije radio, pa smo sjeli popiti pice u kafic koji se nalazi u nekakvom zlijebu izmedju kuca kroz koji se vukla nekakva hladna vjetrusina, a polartec koji bi kao trebao stititi uopce nije bio efikasan. Naravno da smo ubrzo odande odlucili otici prema Tocilima gdje je bilo toplije i gdje smo zaspali na parkiralistu pored ceste za Alan. Prije toga se sjedilo na rubu ceste i pilo vino sa colom. Odande mi je ostala Robertova duhovita prica o sceni iz Titanika u kojoj dva Engleza kojima je voda do grla poslovicno hladnokrvno sjede na lezaljkama i nastavljaju razgovor kao da se nista ne zbiva. Umorna, ubrzo sam se uvalila u vrecu. Jos dva dana: Ujutro smo se uputili prema Dabrovima. Ondje smo sreli jos dva Marka, Vukovica i Martinovica, razmilili se penjati. Klacko, Robert, Duksi i ja Bibl und Bubl. Ovaj sam smjer popela opusteno uzivajuci u dabarskoj stijeni kao da je komad cokolade. U nedjelju u Paklenici Duksi i ja penjali Saleski u Stupu Anica kuka (Duksijev izbor smjera ), sa dvije precnice, u drugom i trecem cugu. Sreli mnostvo ljudi, Slovenaca, Ceha, Nijemaca. Nisam sigurna, ali cini mi se da je jedan od ove dvojice bio lik koji je vecer prije imao predavanje, zaboravila sam mu ime. On nam je svojim absajlom nastojao onemoguciti daljnje penjanje (morala sam cekati da se oni spuste jerbo absajl prelazi preko sedam osam metara duge precnice). E, da, u Paklenici smo u subotu sreli Pericinu skupinu. Ako se dobro sjecam, a vec sam bila napola spavala, sa njima smo popili i pice kod Dinka. Martina i jos jedna djevojka kojoj ne znam ime su jele cevape i luk. Glavne zvijezde su, naravno, bili Perica i Nele. Naravno, ogovaralo se, Igora poslodavca, mada ne bih bas rekla da se to moze nazvati ogovaranjem jerbo su ga, sto se penjanja tice, hvalili. U Paklenici je bila guzvetina, kao i obicno, i bilo je tu ljudi svih profila, padali su komentari da ih ima puno takvih koji tamo ne spadaju. No, ja o tome ne znam nista, mozda ce netko tko je bio duze tamo imati sta reci na tu temu.. Pozdrav! Karolina
P.S. S obzirom da mi je ovo prvo pravo penjanje nakon skole zavrsene u jesen 2001, velika zahvala Klacku i Zrinki koji su svojim spontanim planiranjem ture na vrlo zanimljiv nacin obiljezili moj penjacki revival. i broj dva: sve smjerove je kao prvi penjao Duksi, ja sam samo pratila.
created by: orsat @ 2003-10-22 17:33:00 / updated by: orsat @ 2003-10-31 11:11:25
|
 |