 |
Ribarov smjer
28.4.2003. Neven Petrović
Evo onda malo price koju su neki vec trazili, a drugi valjda prizeljkivali.
Usput saljem i par fotki. Prva pokazuje stijenu u kojoj smo penjali, druga
smjer (koji ide uz onu okomitu pukotinu i zatim slijedi desni krak
"ipsilona"), a treca ulaznu (i najtezu) duzinu.
Htjeli smo ispenjati juznu stijenu Solila, koja po vodicima (Smerke, Bozic)
slovi kao najzanimljivija na Biokovu. Zelja je bila skinuti smjerove "Stup
Solila" i "Ribarov", a odlucismo za probu krenuti u ovaj drugi jer sam
smatrao da je laksi. Pise da ima 1h pristupa i 3 sata penjanja, ocjena 4.
Zato i nismo zurili. Krenusmo iz sela u 10, a u smjer udjosmo u 12h.
Vjerujuci u napisano mislio sam da cu bez problema izici prije mraka i jos
razgledati neke putove.
Pokazalo se, medjutim, da nista od toga nije tocno. Ima dobra 2h pristupa (i
nama i GSS-u je trebalo toliko, s time da mi nismo znali put). Sto se
vremena samog penjanja tice, mi smo za prvih 8 duzina (od ukupnih 12 ili 13)
trebali 8h. Retelju i Bozicu su, pak, trebala dobra 4h (s duzim uzetom, sto
znaci manje standova i manje zabijanja i vadjenja klinova). A prva duzina je
dobra petica ili cak V+. Ostatak smjera koji sam prosao uistinu je cetvorka,
ali izuzetno travnata i krusljiva (sto je dobro poznato Splicanima, ali u
vodicima nema nikavog upozorenja o tome). Od osiguranja sam pronasao 5
klinova u prvoj duzini i tek 2 u svima ostalima. Cokovi i frendovi, kojih
sam imao na pretek, se prakticki i ne daju postavljati. A nema ni dobrog
drveca, pjescanih satova i noseva.
Zato je i bilo tesko izbjeci sporo penjanje: valjalo je isprbati svaki
kamen, pronaci kakve-takve pukotine za klinove, kuda tocno ide smjer, te
iole pristojna mjesta za osiguravalista. A najproblematicnije je bilo
izbijanje klinova koje je Nadi dosta tesko islo. Nikada to prije nije
radila. A kako se priblizavao mrak i kako smo sve vise gubili zivce i
vrijeme, s izbijanjem je bilo sve losije. Tako je prvo ostavila jedan frend,
a zatim u samo jednoj duzini i 4 klina. Prije toga ostavila je jos dva.
Nikako mi se nije bilo zgodno vracati po svu tu opremu zbog gubljenja
vremena, a i zbog sumnjivih standova na koje bih se morao objesiti. Rezultat
je bio da smo iz teskoca (tj. zadnjih duzina cetvorki) izisli tocno u 20h i
da su nam ostala samo 4 klina od kojih sam 2 morao zabiti na osiguravalistu.
Dakle, noc u stijeni nam nije ginula a za to smo bili skroz nepripremljeni.
Pitanje je bilo jedino sto bismo mogli uciniti kad se razdani. Iako su nas
(prema vodicu) cekale samo 3 duzine trojke, nisam imao puno zivaca za
nastavak penjanja bez klinova jer je teren izgledao ocajno: gomila labilnih
blokova koji su virili iz strme trave. Zato sam nazvao Dadu i zamolio ga da
pita lokalce za nekakvu pomoc. Kako sam mislio da smo najvise 80 metara od
vrha, jedino sto sam zelio bilo je uze odozgo (ili nesto klinova) na koje
bih se mogao navezati i tako sigurno proci kroz taj krs. Takav je, uostalom,
bio i dogovor s Makaranima koji je ubrzo uslijedio. Ali kad smo im
posvjetlili iz stijene, vidjeli su da smo mnogo nize nego sto smo mi mislili
(bili smo tocno tamo gdje se racvaju krakovi "ipsilona") pa su zvali u pomoc
Splicane. Ostatak price je svima vec poznat iz novina: dodjose i od svega
napravise nepotrebni spektakl (barem ja tako mislim).
Pozdrav
Neven
created by: orsat @ 2003-10-21 20:09:18 / updated by: orsat @ 2003-10-22 17:26:35
|
|
