 |
Neven Petrović
Nakon šarmantne i tužne Žoharove životne priče, evo i jedne dosadne, amerikanizirane planinarsko-penjačke autobiografije. Što ćete, čovjek je istreniran da tako piše.
Ime i prezime: Neven Petrović
Mjesto i datum rođenja: Varaždin, 4. kolovoza 1962.
Zanimanje: Profesor filozofije i komparativne književnosti
Aktivno planinari od: 1978. godine
Član AO HPD: "Željezničar", Zagreb
Završena alpinistička škola: AO "Željezničar" Zagreb, 1979. godine
Stekao naslov "alpinist": 1984. godine
Pročelnik AO "Željezničar": 1983-84. i 1987-88. godine
Pročelnik KA HPS: 1991-93. godine
Priznanja: Brončani i srebrni znak PSH, zlatni znak HPS
Vođa alpinističkih škola: 1984, 1985, 1989, 1992, 1995 i 1996. Instruktor i predavač na: gotovo svim alpinističkim školama AOŽ od 1981, ledenjačkom tečaju HPS-a 1993. godine, te brojnim tečajevima VMD-a i nekim drugim penjačkim školama.
Broj ispenjanih smjerova: 677
Najveća ispenjana ocjena: VII+ (6c)
Važniji prvenstveni smjerovi: Klek: Profesorska priječnica, No women, no cry Biokovo: Smjer 'S', Muflonija Kuk Čelina: Škrapomanija
Najvažnija ponavljanja:
Klek: Tridesetogodišnji, Žoharov stup (5x), Željezničarski 20, Niva, Tajanstveni, Brankov, Banana
Paklenica: Velebitaški (4x), Klin (3x), Ljubljanski, Lijevi tržički, Brid za mali čekić (2x), Union, Senza Pieta
Kozjak: Malčev, Direktni, Anđin
Triglav: Skalaški, Bavarski Vežica: Akademski, Perčičev steber
Penjanje u inozemstvu: Julijske i Kamniške Alpe, Prenj, Dolomiti, Meteori, Česky Raj, Visoke Tatre, Rodopi, Karpati
Najviši osvojeni vrhovi: Ararat, 5137 m; Mt. Blanc, 4807 m (2x); Mt. Blanc du Tacul, 4248 m; Breithorn, 4164 m; Gran Paradiso 4061 m; Piz Bernina 4049m; Ortler, 3905 m; GrossGlockner, 3798 m (3x); GrossVenediger, 3666 m (3x)
Hm, valjda je na Nevena pri pisanju ove biografije djelovala kriza srednjih godina ili pak višegodišnje, pogubno druženje s raznim tuđincima ili, možda, zaglupljujući utjecaj kompjutera. Ali mu se valjda dade oprostiti budući da je kao mladac, dok se još služio gušćim perom, dao i bolje, nadahnutije uratke. Evo npr. dijela pročelničkog izvještaja za 1991. godinu kojeg je napisao umjesto dremljivog Klacka koji nikako nije mrdao i sročio ono što je trebao.
«Obećavalo je kad je počelo. Najprije smo ojačali tvrđavu što opremu nam čuva, skromnije rečeno: ormare oružarstva. Pa smo bili najhrabriji u Zagrebu, a i šire, jer smo amo doveli Kranjca Tomu Česena da nam priča o svojoj mladosti i ostalom, pa još uz to pokazuje kojekakve slikice. Kranjec ko' Kranjec, skupo se prodavao, pa je za nas skoro ispala slaba trgovina. Ipak, dvorana «Lisinski» se napunila, mi se obogatili i odmah kupili dijaprojektor, željezničarski u željezničarskom ormaru, čime smo ispunili svoj vjekovni san. Našim pobjedama nigdje kraja!
Jer tada je izgledalo da ćemo, vala, i penjati. Prvo dva posjeta splitskim stinama, pa Prvenstvo Hrvatske u sportskom penjanju na kojem su naši Anamarija Jelovečki, Dalibor Vlatković i Neven Petrović privremeno zauzeli (naime, samo za 1991.) 1. žemsko, te 3. i 6. mužko mjesto. Sva ova čuda u prva četiri mjeseca! Onda su događaju postali rjeđi, ali su bar ostali događaji.
Još je bilo: N. Petrović je pobijedio na Velebitaškoj biciklijadi, ostavivši puno, puno iza sebe glasovitog ćelavca koji dotad u sličnim zgodama nikad nije bio poražen (hm, mora da je nakon toga otišao na oporavak u neke toplice). Isti taj, ma ne ćelavac već onaj drugi, sudjelovao je i u ispenjavanju posljednjih predratnih prvenstvenih na Kleku – «Profesorske priječnice» i «No women, no cry». D.D. Vlatković (jedno «D» plus zbog djevojačkog prezimena «Dugi») je osim brojnih posjeta modernim penjalištima još ljetovao u Verdonu i Kamniškim Alpama gdje se upuštao samo sa težkim smjerovima. Poručnik (rezervni) Saud Behlić zaslužan je zato što je Odsjeku priskrbio dosta korisne željezarije, npr. spiter, šarafe, pločice za spitove, sajle i ino, čime je omogućio da počnemo uređivati penjalište na Okiću – uređena su dva smjera.
SCENA DRUGA. Sad se iz pozadine začuje glas pravednika koji više nije mogao izdržati i koji ovako zbori: «Budućnosti, zar ćeš povjerovati ovim tlapnjama? Za ovaj izvješćetaj poslužili su se svime čime su mogli, pa i više od toga! Jer ponešto od rečenog učinili su skupa s «Velebitašima», a ponešto se sasvim slučajno zbilo. Neka vam sad pokažu svoje statistike, ako se samo usude …»
I ovdje se priča prekida. Možda je dotrčala guska i uzela natrag svoje pero ili su turbulencije povijesti učinile svoje, svejedno. Možda će se jednog dana vojske filologa mučiti oko toga da otkriju koji bi od fragmenta, iskopanih bagerom ispod ruševina Trnjanske 5b, mogao biti nastavak gornjeg teksta. To neka ostane kasnijim generacijama. Moraju i one o nečem pisati doktorate.
created by: neven @ 2009-01-13 13:46:40 / updated by: neven @ 2019-01-27 09:08:48
|
|
