 |
Martinović, Anita i ja na Okiću...
27.4.2003. Marko Dukši
...iliti "kako smo popeli 35-metarni mravinjak".
Pa, tesko, to sigurno. Radilo se o smjeru Cakija (5b) kojeg su autori vjerojatno
tako nazvali jer su pozeljeli cakiju kad su se probijali. Probijali do smjera
ali i kroz smjer.
Isli smo dva prva (Martinovic i ja), pa Anita kao druga. Osigurali smo si teske
ruksake na ledjima radi vece vjerodostojnosti alpskog uspona (to je, naravno,
bila greska) i uletjeli u smjer pun kratkih previsa i mjesta gdje se treba okretati
u skucenom prostoru. Spitovi i klinovi se trude da ne zucnu, e kako ne bismo
otkrili gdje se skrivaju isti. Skuzis spit tek dok ga vise ne mozes ukopcat.
Ali ide Martinovic nakon mene kao prvi (sto ja radim u isto vrijeme, procitajte
malo nize - he, he znam i ja biti dosa/%&!"#/32-OVAAJ - opsiran) i ukopca
spit
(jer sam ja psovao kako ga nisam spazio, pa je dobro zapamtio gdje je) i mislis
odlicno. Ali nisam psovao samo ja. Psovala je i Anita nakon njega kad ga je
trebala iskopcat! Eto, nikako nije dobro, no snasla se.
Dok sam penjao prvi, a da mi koncentracija ne bi bas bila previsoka (iako kazu
da od viska glava ne boli) pobrinula se jedna gospodja koja je zalutala do vidikovca
"Kak taubleka dva" (ili tak nekak) i stalno me gnjavila kak bi ona dosla
natrag.
- Znate ja nisam bas tak planinarka kak vi, malo sam se izgubila i sad se spustam,
nestali su mi klinovi i sajle... (mislim da je pocela otpenjavati drugi cug
Zaboravljenog grebena, tak se cinilo s moje pozicije, op. a.)
Inace bas je jucer bio tradicionalni piknik na dan mog faksa i bilo je puno
profaca i profacica, pa se samo nadam da sam kod nje polozio zadnji ispit prije
nego sam nakon sto smo joj vikali da nas priceka, na njeno "Idem ja dolje, ali
ne znam kako bih..." porucio "E, pa zao mi je..." i instruirao
Martinovica koji
me zihral da se skoncentrira jerbo idem dalje.
E, dok je Anita zihrala Martinovica, ja sam bezuspjesno trazio gospodju po Okicu
i na kraju se vratio i napravio stand na ferati. Pricekao sam Martinovica, pozihrali
smo Anitu i nismo zaboravili ni jedan komplet (sto je pravo cudo).
Smjer je prekrasan. Preporucam. Bez ruksaka, though! Bit ce dijaci kad razvijem.
Marko Duksi
created by: orsat @ 2003-10-21 19:58:04 / updated by: marko @ 2003-10-21 21:55:13
|
|
