greben Škrlatice
foto: Marko Dukši 01/2005

31.3.2003.   Marko Vuković

katarina i ja smo jucer bili na zavizanu. vec smo se skoro pa pomirili da
nece vise biti skijanja ove sezone (ovo nam je prva sezona, a snijeg je sve
vise u alpama - citaj pomalo izvan naseg dosega). protekla dva tjedna su
bila jako topla, a prognoza je cijeli prosli tjedan tvdila da ce za vikend
pasti kisa. ... u petak je vakula javno priznao da su pogrijesili. ostaje
toplo, ali barem nema kise.
nakon tih informacija, pala je brza promjena plana - ajmo u nedjelju ulovit
jos malo snijega :o)
---
u subotu navecer smo nadobudno pomaknuli sve satove, osim (naravno)
vekerice. to je rezultiralo satom kasnjenja u polasku. sretni smo sjeli u
auto, a sat izdajnicki pokazuje 6:30. fak. .. mislim nismo bas takvi
fanatici, ali racunali smo da bi bilo bolje sto ranije krenuti dok snijeg
jos drzi.
---
auto smo ostavili u otlarima. zapravo na makadamu gdje se odvaja markacija.
skije su na ruksaku, i picimo gore. snijega ima, ali malo i u krpama. za sat
i 15 smo na sici, za 2 i pol smo kod doma na zavizanu. odabrali smo ljetnu
varijantu puta jer nam se islo kroz one fora stijene. ispalo je da to i nije
bila najbolja odluka jer je snijega u sumi jos uvijek jako puno. vani je
toplo i kora ne drzi. propada se i do kuka. skije su i dalje na ruksaku.
lijeni smo ih skidati i stavljati cucke. stalno racunamo da je do doma
blizu. ... a nije.
---
vrijeme na vrhu je genijalno. suncano i lagani vjetar. +6.  oblaci su ostali
na oko 1000 metara. ne vidi se niti jedan otok. "diglo se more" kaze ante
(meteorolog + domar na zavizanu). i stvarno, oblaci izgledaju kao more, a mi
kao da smo u avionu.
---
pokusavam skijati s kose, ali snijeg je skroz ojuzio. propada se jako duboko
i tesko je skretati. nekako odskakucem do dolje. onda sam se sjetio one
uvijek-zaledjene-vrtace pod domom. taman je popustila kako treba. spust u
nju nije dugacak, mozda kojih 200njak metara, ali skijanje je totalni
uzitak. na kraju sam se spustio (i popeo) 7 puta. ponjelo me. dolje je
zavjetrina pa sam cijelo vrijeme skijao u kratkim rukavima.
---
spust dolje je isao po utabanoj cesti do sice. kod kapelice smo pogledali
medvjedje tragove (kaze ante da su od sinoc). od sice dalje smo usli u sumu
i spustili se iznenadjujuce nisko. na kraju smo skijali brat-bratu 5/6ina
puta dolje. doduse, za to je trebalo puno maste. bilo za spajanje krpica
snijega, bilo za njegovo zamisljanje. na zadnjoj krpici po kojoj se dalo
skijati sam se nasao u smijesnoj situaciji. stojim na skijama, a oko mene
cvate cvijece i pjevaju pticice.
---
ostalo nam je jos 20ak minuta do auta, a onda dugo drgljanje do zagreba.

jako jako jako dobar izlet. jedinu sjenu na njega bacilo je smece koje smo
nasli putem gore i dolje. nije ga bilo puno, tek 3 omota od power barova,
ali dovoljno da coeka rastuzi. moze se desiti da ti ispadne nesto putem iz
dzepa, ali bas ovoliko .... nemam pojma cije je bilo smece. po upisnoj
knjizi je gore za vikend bila samo jedna trojka na skijama. kaze hpd (pds?)
velebit. ne kazem da su oni.

marko