 |
Sj. Velebit
10.3.2003. Marko Vuković
isli smo organizirano s pl.d. kapela. u busu se naslo i par namjernika sa
drugih strana (matica, zeljeznicar, velebit). 35 ljudi ukupno. ... u petak
smo u 22h nas 15ak krenuli na nocni uspon na zavizan. pet na skijama,
ostali sa krpljama ili bez. snijeg je bio tvrd (zaledjen). uz malo
standardnog gubljenja po sumi, do zavizana se ski ekipa probila za 3 sata.
pjesacima je trebalo i do 5 sati hoda. uspon nije prosao bez zrtava. uspio
sam u jednom malom spustu roknuti na glavu, preko vrhova skija tras u
snijeg. zaradio sam postenu sljivu pod okom. :o)
nakon par sati sna, katarina, vjeran (po velebit) i ja smo se oko 9:30 drugi
dan zaputili po cesti cesti do Loma, sa namjerom da izadjemo na Veliki
Rajinac. vjeran je odmah u startu skinuo skije i krenuo pjeske prema vrhu.
izasao je do 2/3 puta a onda se morao okrenuti zbog frke s vremenom. naime
to je dosta dugacka tura (8 sati u ljetnim uvjetima) pa smo morali biti
strogi oko ne-probijanja vremenskog plana. katarina i ja smo se negdje na
pola puta prema vrhu izgubili medju stijenama, pa smo se takodjer okrenuli i
spustili. malo mi je zao zbog toga, jer je spust bio genijalan. snijega
dovoljno da pokrije kamenje, a popustio je taman dovoljno da omoguci jako
ugodno skijanje. kad smo se spustili nazad do loma, okrenuo sam se i skuzio
gdje smo pogrijesili (krivo skrenuli) u usponu. da smo imali vremena,
ponovljeni uspon bi sigurno bio uspjesniji. ali nema veze, bice veliki
rajinac tamo i druge godine. ...
vratili smo se nazad prema zavizanu, pa skrenuli prema jezerima i krizanju
za mali rajinac. ideja je bila da pokusamo isti dan izaci na mali i na
veliki rajinac, a buduci da smo veliki profulali bili smo preponosni da
odustanemo i od maloga - iako smo bili vec fest umorni, i puni zuljeva. to
je ispala jako dobra odluka jer smo ulovili prekrasan kraj dana na vrhu.
zasnjezeni rozanski i hajducki kukovi, sunce (koje je sijalo oba dana),
cijeli velebit na dlanu, more, lika ... fotkanje pa spust, sa cuckima na
skijama zbog umora i sigurnosti. onda jos tabananje nazad do doma na
zavizanu. stigli smo taman nakon mraka. oko 7 mislim. ... na kraju je ispala
tura od 9 sati.
u nedjelju se zivi laganije. napravio sam 3 spusta sa zavizanske kose. to se
nije smjelo propustiti. sunce, more, i savrsen snijeg. skijao bih jos, ali
oko podneva nas 5 na skijama krecemo nazad prema oltarima gdje nas ceka bus.
prvi dio po cesti, a nakon sice po sumi. to je bila prava akcija. slalom
izmedju kamenja i drveca. snijega taman dovoljno da se spustimo do oltara.
doduse dijelom samo po krpicama od snijega, i cini mi se da je ovo bilo
zadnje skijanje u tom smjeru.
---
anegdota vikenda je vezana uz domara na zavizanu - meteorologa antu. domaci
coek. rodjen na velebitu. tata mu je drzao dom, sad ga drzi on. zivi gore na
planini cijelu godinu. pravi gorstak reklo bi se. uglavnom, vjeranov nadimak
na internetu je suncesjajno i koristi ga samo za news grupe. kad je placao
spavanje, domar mu je vratio iskaznicu i rekao mu "evo ti suncesjajno".
vjeran je zazujao (jer nigdje na iskaznici ne pise suncesjajno) pa ga je
pitao odakle ovaj zna za taj nadimak. a ante mu se samo nasmijao i rekao "pa
imam i ja internet".
---
tu su i 2 fotke. na prvoj su katarina i vjeran kod doma na zavizanu. iza
desno je velika kosa. super
brdo za skijanje. a skroz iza su botanicki vrt, balinovac i veliki zavizan.
na drugoj fotki smo katarina i ja na vrhu malog rajinca. to je najvisi vrh
sj. velebita (1700m). a zanimljivo je da je visi od susjednog velikog
rajinca. iza su hajducki kukovi.
marko
created by: orsat @ 2003-10-21 19:50:17 / updated by: orsat @ 2003-10-22 17:15:18
|
|
