Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dorja Munjak
smjer: Desni Ivovec, WI3+, 180m, Logarska
foto: Marko Duki, 02/2005

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Julijske Alpe

From: "Sočec" - igorsocec@gmail.com
Date: Mon, 22 Sep 2008 11:42:34 +0200

U 7 sati ujutro parking kod King Crossa izgledao je kao u mafijaškim filmovima. Prazan, nigdje nikog, samo se na jednom mjestu skupilo nekoliko automobila. Iz njih izlaze ljudi u crvenom i kuju opake planove. To je zapravo bilo naše mjesto sastanka prije izleta u Julijske Alpe i trenutak kad smo shvatili da većina tečajaca na sebi ima nešto crveno. Priprema penjačkog uspona kazala nam je kako ne bi smjelo biti kiše, te smo, veseli unatoč ranom ustajanju i uzbuđeni jer idemo u Alpe, krenuli put Slovenije. Izbornici su bili Marko Dukši i Gordan Budić. Na granici su se djelili savjeti kako zaljepiti vinjetu da bi se kasnije mogla lakše skinuti. Prilikom stajanja na benzinskoj radi malog predaha imali smo jedinstvenu priliku saznati što se dogodi kad ostavite auto na nizbrdici sa spuštenom ručnom... Uspinjući se do naše baze sreli smo krave na cesti koje su se pristojno pomakle u svoju traku, demonstrirajući poznavanje prometnih pravila.



Konačno stižemo u bazu, Koču na Gozdu (1226 m). Nakon čaja, dogovora i ohrabrivanja ljudi zaputili smo se do Erjavčevog pota (1600 m). Mazanje zaštitinim faktorom, par crnohumornih šala i krećemo. Odredište je Prednje okno (2300 m) na Prisojniku. Lagani pristup vodi nas do ferrata. Tu se stvari zahuktavaju. Objašnjava se kako nije najpametnije gledati dolje dok stojimo iznad provalije držeći se za sajlu, kako se možemo radi sigurnosti ukopčati u sajlu, ali pad zapravo nije nimalo ugodan itd... Uglavnom bačeni smo u vatru da se iskalimo. Vrlo brzo su se svi navikli na visinu i vjerovanje sajli i klinovima, pa problema nije bilo. Zbog krušljivog terena naučili smo vikati: "KAAAMEEEN", te zagrliti stijenu. Naučili smo također da nije pametno vikati kad nije potrebno, jer okolo vrebaju napola odlomljene stijene, a pri vrhu i ledene sige koje samo čekaju da netko vikne kako bi i one mogle poletjeti niz padinu. Odnos instruktor-tečajac za vrijeme trosatnog uspona je iz:"Polako, pazi, ukopčaj se ako nisi siguran", lagano prešao u pričanje viceva i životnih dogodovština. Sam uspon je pravi užitak. Umjerene je težine, sa mnoštvom zanimljivih izazova. Pred kraj smo naišli na nešto malo snijega. Izmorili smo se do Prednjeg okna, ali pogled od tamo je fenomenalan i vrijedan svakog truda.



Nakon kratkog predaha i druženja sa čafkama =) (op.a. čavkama), bilo je vrijeme za silaz. To je bilo zanimljivo. Naime, pošto smo se razbili u manje grupe, svaka grupa je očito imala svoju viziju silaza. Kod famoznog znaka neki su skrenuli desno, a neki nastavili dolje. Neki su se tad morali vraćati do njega i krenuti pravim putem, a neki su nastavili dalje malo uokolo. Neki su se vratili do početka ferrata, te se vratili putem kojim smo i došli. Ja sam recimo otišao stazom koja je zatvorena i kad sam shvatio da nisam siguran jesam li došao na pravo mjesto, morao sam se vraćati i pričekati instruktore koji su opet imali neki deseti plan za silaz. Na kraju smo se ipak jedan po jedan skupili kod auta i smijali se koliko je kome trebalo. Nažalost imali smo problem s jednim bolnim koljenom za koje se nadamo da će proći i da neće više stvarati probleme. Unatoč koljenu Adrijana nije odustala već je odradila cjelu turu što zaslužuje samo pohvale!!



U domu slijedi obilna večera, par rundi piva i pregršt zafrkancije. Važno je napomenuti da je samo Gordan zaradio pivu od mene, te da su ostali instruktori ostali "suhi". Ako se taj trend nastavi, najavljeno je podmetanje užeta tečajcima pod noge kako bi se zaradila poneka piva. Usljedilo je zanimljivo predavanje o komunikaciji u stijeni tokom kojeg smo mogli vidjeti kako se penje po planinarskom domu, navezuje za ormare, vješalice i kojekakva druga mjesta pogodna za štandove... Red pive, par redova zafrkancije i spavanje.



Drugi dan sljedili zadaci manjeg intenziteta. Učili smo raditi štand, zabijati klinove, postavljati čokove i penjačeve najbolje prijatelje. Također se penjalo, uz obaveznu vježbu komunikacije u stijeni. Čini se da penjanje po domu nije dobra simulacija, jer smo svejedno imali potrebu koristiti višestruko složene rečenice u komunikaciji s partnerom dok netko od nas visi na rukama i muku muči. Naučili smo kako je za zabijanje klina važno imati dobar sluh, te da treba paziti što se radi s frendovima jer jedan košta 70 eura. Neki optimisti su vježbali izradu štanda, pa se tu moglo vidjeti abseil po zamci sa žnirancem kao prusikom, te vrhunac perverzije: abseil dvoje ljudi na štand u 6 točaka...



Izlet u Alpe je završio predavanjem o opasnostima u stijeni. Zadovoljni i puni novih znanja i iskustava zaputili smo se kući.



Lijep pozdrav!



Igor Sočec


created by: zeljeznicar @ 2008-09-22 11:46:00