Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Sinia Alavanja
smjer: Jenjavi, Paklenica, 7a+, 350 m
foto: Kruno Uarevi, 09/2009

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Osmi vikend LJAŠ 2022: 21. - 22.5. - Tulove grede
Sedmi vikend LJAŠ 2022: 14. - 15.5. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2022: 7. - 8.5. - Paklenica
Peti vikend LJAŠ 2022: 30.3 - 1.4. - Dabarski kukovi
Četvrti vikend LJAŠ 2022: 23. - 24.4. - Paklenica

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Slapovi na Predelu

9.3.2003.   Petra Radulović

      

Krenuvsi iz jutarnjeg mraka i maglustine, Klacko, Orsat, Duksi i ja stigli
smo u subotu oko 10h na Predel.Vrijeme suncano, vedro, predivno, a slapovi
cekaju dolje pod planinom.Brzo smo se pripremili za penjanje a Klacko i
Orsat su odjurili, svak po svojoj strani slapa; Marko i ja smo ostali
dolje zbunjeni:"Zar oni misle da mi sad dodemo do njih? Pa nisu nam nista
pokazali! Samo su nestali! A evo vracaju se, postavili su top rope, pa
cemo mi onda polako." Ja sam zaista isla polako, prosla sam par metara
polozenog leda i mislila sam da necu stici ni do pola slapa, boljeli su me
misici na potkoljenici i nekako sam slabo zabijala te cepine, al isla sam
jos malo, bol nisam vise osjecala u nogama, sad su me pocele boljeti ruke,
al evo jos malo pa mozda dodem do druge sraube, voda mi se cijedila po
rukavici tako da sam ju zmikala stiscuci cepin, i sad jos imam zbilja malo
do vrha i vise ne razmisljam o boli ni u rukama ni nogama, nego samo o
tome da li imam cvrsto uporiste... i eto me na vrhu. Zaista sam bila
sretna jer sam iznenadila samu sebe! To je bio lijevi slap, postoji jos
centralni i desni, a Orsat i Klacko su ih sve popeli, nisu dugacki ni
teski, no meni za prvi put fascinantni, mljecno plavo-zeleni, kao
zaustavljeni u vremenu. Marko i ja smo popeli jos i desni slap, taj je
imao vise siga po sebi pogodnih za haklanje cepina, vec je bilo lakse, al
svejedno, kada sam zastala da malo odmorim cula sam tisinu i svoje srce
kako lupa tu ispod jakne. Klacko me pitao:"Od straha"? Ne, od napora.O
strahu jednostavno ne stignem razmisljati dok se penjem ( iako je on
uvijek tu, u tisini ), vec samo o cilju.Kad dodem na vrh onda sam sretna,
a kada se spustim dolje iznenadena sobom i ponosna...

Pozdrav
   Petra





created by: orsat @ 2003-10-21 19:49:02 / updated by: orsat @ 2003-10-23 22:32:51