Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Krešimir Milas
Gdje: silazak s Aguille Noire (3773m), east ridge
Foto: Rene Lisac, 08/2012

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Ljetna Alpinistička Škola (LJAŠ) - Izlet Okić i Ravna Gora
Marko Rožman, druženje pod zvijezdama, 24.5.2017.
Prvi izlet zimske alpinističke škole - Mlačca
Ledena masovka u Kranjsku goru
Oslobađanje Kosova i Zadra

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Ljubeč

23.2.2003.   Karolina

Sorry, ali primilo me da bih pisala.
Dva dana prije Mosora, u proslu subotu, popela sam se na Ljubec, 832 m
visok. Krenula sam sa visine otprilike 250 m. Ovako to ne izgleda nista
posebno, no zanimljivost je da putevi koji vode na brdo nisu markirani
nego se dobrim dijelom radi o starim zapustenim seoskim putevima
obraslim dracom, grmljam i drvecem, provedenim preko stjenovitih
proplancica na kojima je lako izgubiti trag i smjer staze. Osim toga
brdo treba obici okolo naokolo da bi se doslo do zavrsnoga dijela
uspona. Olakotna okolnost u jednom dijelu puta su stupovi el. energije
koji otprilike pokazuju smjer prema zaseoku do kojeg se treba stici
prije nego li se uputi na zavrsni dio uspona. U ovom zaseoku, smjestenom
na samoj granici Hercegovine i Hrvatske, zivi cova s kojim sam o Ljubecu
razgovarala vec prije tri mjeseca kad sam bila napravila prvo izvidjanje
ne bih li ustanovila moze li se na to zanimljivo brdo uspeti ili je zbog
raseljavanja stanovnistva i zapustanja staza to nemoguce. On se jedan
dio puta uputio sa mnom kako bi mi pokazao smjer, a sam vrsni dio sam se
nakon toga popela sama. Odusevilo me sto, zbog toga sto se nalazi na
samom rubu Imotsko-bekijskoga polja, sa ovoga brda puca pogled tako
sirok da sad ja to ne mogu uopce opisati rijecima. Na hrvatskoj se
strani vidi zidina Biokova, Mosor, u daljini, mislim, i Kozjak, da bi se
klizeci prema Imotskom, pogled zaustavio na Kamesnici, a na bosansko-
hercegovacku stranu zaokruzio preko Cvrsnice do Veleza. Ludilo. Dan cist
i sjajan, staza kamenita, u vrsnom dijelu sa snijegom, kraski oblici,
vrtace, mostici izmedju vrtaca prekriveni snijegom. Milina. Akcija je
trajala sest i pol sati, a zakljucak je da cu se svakako ponovno uputiti
onamo.
Pozdrav jos jednom!

Karolina




created by: orsat @ 2003-10-21 19:42:42 / updated by: orsat @ 2003-10-31 11:09:48