Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penjai: eljka Sokol i Mario Ferenak
Gdje: Klek
Foto: Rene Lisac, 07/2011

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Blues za moju Velu dragu...

From: "veljko linta" - veljko.linta@gmail.com
Date: Mon, 19 Nov 2007 12:29:10 +0100

17+18/11/07

Sve što je lijepo kratko traje, pa tako i dobri izleti. No, ruku na srce, kad smo se u subotu ujutro po snijegu dosklizali do kave u Ravnoj gori (uspješno promašivši policijski auto na zavoju), topli čaj, dekica i dobro štivo su nam zvučali puno milije od penjanja i bivakiranja. Brrrr. Ali vođa 'ljetne' škole kaže - vozi dalje! Kod Rijeke, međutim, snijega više nije bilo pa sve skupa i nije djelovalo toliko suludo, dok se nismo probili kroz tunel na drugu stranu Učke, gdje smo se parkirali i u autima lagano njihali na studenom vjetru čekajući šefa sa sjekirom. A onda - hodaj. Vreće, karimati, užad, ruksaci, kompleti, poznata rutina, sve na se, i - opa - pristup do stijene ne uključuje uspinjanje, nego spuštanje! I to kakvo... Svima koji smo se prvi put našli pred Velom dragom zastao je dah od ljepote, ali pravo dahtanje će tek uslijediti... Rasporedili smo se podno sportskih smjerova i Comiccijeva stupa, pogledali uvis i blisko se susreli sa hladnim stijenama. Jugozapadni, Bijelo pranje, Cracker, Pinčica, imeni i bezimeni smjerovi padali su jedan za drugim, ali i mi smo dosta često padali u pojaseve, a Ivana (svi znamo koja?) je čak izvodila akrobacije na užetu, popraćene silovitim aplauzom. Jedina su nevolja bili hladni prsti (i tu je dahtanje dobro došlo) - svi smo shvatili kako je to kad govoriš prstima koji ništa ne osjete da se prime za stijenu... Zdravo umorni, pred sumrak, krenuli smo ka bivku, odnosno polici sa spiljom pod stupom, gdje je ognjište vapilo za vatrom koliko i mi pa se već spomenuta sjekirica pokazala jako korisnim alatom. Zbili smo se oko plamena, nataknuli kobasice na grančice, improvizirali roštilj za ražnjiće, ispekli i koju tenisicu, otvorili bocu vina, dvje, tri (ili više? doista se ne sjećam...), nekako je opet gitara dospjela u spretne Orsatove ruke, odnekud se začulo i milo skvičanje frulica s irskih pašnjaka - dernek je dakle bio neizbježan, a bit će i da znamo pjevati jer je mala Iva uz nas čak uspjela spavati. Opijeni, što bi se reklo, atmosferom, polako smo se počeli zamatati u vreće. Netko u jednu, netko u dvije, bilo je tu i dekica, daj što daš, glavno da ti je toplo i da si bar donekle na ravnom kako se ne bi lagano odsklizao etažu niže te kako bi se uspio odmoriti za još jedan dan penjanja. No, čini se da smo se odmarali predugo. Kad smo se vratili do stijena, većinu sportskih smjerova su već okupirali, pardon, zauzeli revni Slovenci. Mi smo se ipak nekako rasporedili i, ojačani novopridošlim instruktorima, bacili se na kamen i na uživanje u prekrasnim vidicima koji se otvaraju s vrhova. I prođe tako i taj dan, dan kao san. A mi smo pokupili stvari i odlučili zapahnuti konobu 'Ema' mirisom dimljenog flisa te opustiti dušu i tijelo tanjurom gulaša, šalicom čaja, kriglom pive i - što je najbolje - čašicom razgovora na toplom, na kraju našeg zadnjeg izleta pred ispit. A do Oštrca, pozdrav od Veljka.


created by: zeljeznicar @ 2007-11-19 12:31:00