Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penju: Vanja StarŔeviŠ i Hrvoje Medven
Gdje: prema Aguille de Rochefort (4003m)
Foto: Rene Lisac, 08/2011

UŔitaj iduŠu fotografiju ...
AO HPD «eljezniŔar
Povijest odsjeka
AlpinistiŔka ╣kola
AlpinistiŔki i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjiżnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Grossglockner via St├╝dlgrat 29.04.2018 - izvje┬╣taj
Izvje┬╣taj o pohodu - ekspediciji 2017. u podru├Ęje Monte Rose
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj s Kleka
LJA┬ę 2017 - Izvje┬╣taj iz Paklenice
Ljetna Alpinisti├Ęka ┬ękola (LJA┬ę) - Izlet Oki├Ž i Ravna Gora

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Su╣tina penjaŔkog iskustva jest u dono╣enju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. vi╣e


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omoguŠuje jednostavan naŔin za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se svi­aju. vi╣e


Kontakt

AO HPD «eljezniŔar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Penja├Ęka oprema (6)

8<-------------------------------------------
Evo i posljednjeg nastavka o opremi. Vi┬╣e od toga nije u planu za objavu dok ne bude sve napisano i ilustrirano. A nadam se da ├Že dotad i ovaj mali tejster nekome dobro do├Ži.
8<-------------------------------------------

Ovo poglavlje rukopisa mo┬że se slobod
no koristiti isklju├Ęivo kao nepromijenjena cjelina (zajedno s ovim napomenama), te kao takvo i umna┬żati i reproducirati na bilo koji na├Ęin, a sve to isklju├Ęivo u besplatnom obliku. Nije dozvoljeno ni jedan dio rukopisa naplatiti na bilo koji na├Ęin, ni reproducirati u sklopu cjeline ili kolekcije koja i sama nije potpuno besplatna.

Marko Duk┬╣i

Klinovi

Klinovi nam slu┬że zato da se pomo├Žu njih osiguramo, bilo kao me├░uosiguranja, na osiguravali┬╣tima, za abseil.... Klinovi nisu jedine naprave koje tome slu┬że, no jesu najstarije. Tek prvom upotrebom klina i karabinera (uz u┬że, naravno) osiguravanje je po├Ęelo poprimati dana┬╣nji oblik i smisao. I dalje je to bilo daleko od sigurnosti koju danas uzimamo zdravo za gotovo, no negdje je trebalo po├Ęeti.

Poznavanje klinova va┬żno je ne samo onome tko ih postavlja, ve├Ž i svima koji postavljene klinove koriste. A klinovi koje danas ukap├Ęamo nisu svi najnovije proizvodnje, niti su u smjerovima od prekju├Ęer; neki su i prvi primjerci svoje vrste. Ponekad u smjeru prona├░emo klin star pedeset godina, mo┬żda izra├░en od drveta i s tankom ┬╣pagicom umjesto u┬╣ice... Takvi nas do┬żivljaji obi├Ęno podsjete na vje┬╣tinu i hrabrost prvih penja├Ęa u smjerovima koji mnogim dobrim dana┬╣njim penja├Ęima jo┬╣ uvijek predstavljaju prili├Ęan izazov. Pove┬żu nas s povije┬╣├Žu smjera, ispune odre├░enim strahopo┬╣tovanjem i nau├Ęe cijeniti doprinos “stare ┬╣kole” alpinizma i nekada┬╣nji stil penjanja. Pa pogledajmo s kakvim se sve klinovima danas susre├Žemo.

Klinovi za stijenu

Dijelimo ih na klinove koje postavljamo u prirodne pukotine u stijeni (nazovimo ih konvencionalnim klinovima) i klinove kojima moramo najprije u stijeni izbu┬╣iti rupu (ekspanzivni i lijepljeni klinovi).

Konvencionalni klinovi
U raznim vrstama stijena postoje pukotine raznih ┬╣irina, du┬żina, dubina, oblika i orijentacija. Mnoge pukotine ┬╣irine svega milimetar, pa do onih ┬╣irokih skoro poput ┬╣ake predstavljaju potencijalno dobro mjesto za postaviti klin. Shodno tome postoji i veliki izbor klinova tako├░er razli├Ęitih debljina, ┬╣irina, du┬żina, oblika i izra├░enih od razli├Ęitih materijala. Mada se i na njih primjenjuju odre├░eni standardi (koga zanima vi┬╣e – UIAA‑122 i EN‑569), mnogi na┬╣i omiljeni klinovi nemaju nikakav certifikat, ┬╣to ne zna├Ęi nu┬żno da su lo┬╣i. Slab klin jednostavno ne bi izdr┬żao beskrajna zabijanja i va├░enja, ┬╣to na┬╣i najdra┬żi jeseni├Ęani, kroparji, vomlan├Ęki i tko zna koji jo┬╣ no‑name biseri ku├Žne radinosti podnose bez prigovora.

Prema materijalu od kojeg su izra├░eni dijelimo ih na klinove od tvrdog ├Ęelika, one od mekog ├Ęelika, titanske i drvene klinove (tzv. kajle). U alpinizmu klin obi├Ęno podrazumijeva bilo koji metalni konvencionalni klin za stijenu, za razliku od svih drugih vrsta klinova koje koristimo. Malotko danas sa sobom nosi drvene kajle, no pronalazimo ih ve├Ž zabijene u mnogim starim smjerovima. S obzirom na debljinu i starost ┬╣pagice ili komada ┬żice koji je naj├Ęe┬╣├Že kroz njih provu├Ęen za ukap├Ęanje, obi├Ęno se na takve drvene kajle ne bih usudio ni ruksak objesiti. Me├░utim, kad postavim zaglavak ispod jedne takve i ukop├Ęam oboje kao me├░uosiguranja, drvena kajla ├Ęuva zaglavak od ispadanja uslijed lamatanja u┬żeta.

Klinovi od tvrdog ├Ęelika napravljeni su za tvrde stijene, poput granita. Zbog velike tvrdo├Že nisu savitljivi, ve├Ž zabijanjem u pukotinu sami sebi urezuju potreban kanal kako bi u┬╣li. Takvi klinovi opetovanim zabijanjem i izbijanjem vidno o┬╣te├Žuju stijenu stvaraju├Ži u pukotinama karakteristi├Ęne o┬żiljke. Danas su svi tvorni├Ęki proizvedeni tvrdi klinovi isklju├Ęivo crne boje. Klinovi od mekog ├Ęelika se prilikom zabijanja u pukotinu u stijeni deformiraju i oblikom prilago├░avaju obliku pukotine. Naj├Ęe┬╣├Že ih koristimo u mekanim stijenama poput vapnenca. ┬ęto je pukotina nepravilnija, to oni bolje dr┬że, no iz istog ih je razloga i te┬że izvaditi. Upotrebom mekih umjesto tvrdih klinova, nakon njihova va├░enja u stijeni ostaje manji o┬żiljak, ako i takav. Dana┬╣nje tvorni├Ęki izra├░ene meke klinove prepoznajemo po srebrnoj ili crvenoj boji, no oni iz ku├Žne radinosti obi├Ęno su crni.

Titanski klinovi vrlo su lagani u usporedbi s ├Ęeli├Ęnima, mada ni pribli┬żno toliko trajni. Na┬żalost mnogi su sumnjivog porijekla i kvalitete, dok su oni renomiranih proizvo├░a├Ęa skupi i te┬╣ko dobavljivi. Idealni su u situacijama kad je svaki gram va┬żan, npr. visoko u razrije├░enom zraku, ako je prerizi├Ęno jednostavno ne ponijeti klinove.

Prema obliku dijelimo ih na profilne i pune klinove. Nadalje, prvi mogu biti razli├Ęitog oblika profila, pa tako imamo V‑profil, U‑profil (tzv. ukac) i Z‑profil. Tako├░er postoje i posebni vrlo ┬╣iroki profilni klinovi, tzv. bongovi, nazvani tako prema dubokom zvuku koji prati njihovo zabijanje u pukotinu.

Prema polo┬żaju u┬╣ice u odnosu na tijelo klina, pune klinove nadalje dijelimo na horizontalne, vertikalne i dijagonalne ┬╣to zapravo govori o optimalnoj orijentaciji pukotina za koje su predvi├░eni. Razni polo┬żaji u┬╣ice omogu├Žavaju nam da za svaku orijentaciju pukotine odaberemo klin kojemu ├Že nakon zabijanja u┬╣ica biti okrenuta prema dolje. Horizontalni klin u horizontalnu pukotinu, vertikalni u vertikalnu, na primjer. Me├░utim, iako je s├óm klin naj├Ęvr┬╣├Ži kad je optere├Žen u┬╣icom prema dolje, to ni┬╣ta ne govori o tome koliko se on dobro dr┬żi pukotine. Ponekad mo┬że biti prednost zabiti horizontalni klin u vertikalnu pukotinu ili obratno. Rezultiraju├Ža torzija klina unutar pukotine prilikom njegova optere├Ženja mo┬że biti dovoljna da zadr┬żi klin u pukotini ├Ęak i kad je on samo postavljen rukom, ┬╣to dobro do├░e kad ga nije mogu├Že zabiti ┬╣kolski. Tako├░er, postoje i klinovi s dvije u┬╣ice koji mogu biti i horizontalni i vertikalni.

Prema obliku u┬╣ice klinove dijelimo na abseil klinove i sve ostale. Abseil klinovi imaju u standardnoj u┬╣ici gladak prsten koji slu┬żi za provla├Ęenje u┬żeta za abseil. Prsten olak┬╣ava izvla├Ęenje u┬żeta nakon abseila, ┬╣to s ostalim klinovima obi├Ęno nije mogu├Že bez ostavljanja dodatne opreme.

Konvencionalne klinove dijelimo jo┬╣ i prema nosivosti. UIAA standard predvi├░a dvije vrste. Prvi, ja├Ęi, pogodni su za osiguranja i nose oznaku “S” (safety), dok drugi, bez oznake, ve├Ž i zbog samih skromnijih dimenzija nisu toliko izdr┬żljivi i nisu predvi├░eni za zaustavljanje padova, ve├Ž isklju├Ęivo za napredovanje prilikom tehni├Ękog penjanja. Ovo s oznakama nisam ni znao dok nisam pogledao standard i zapravo je nebitno u cijeloj pri├Ęi jer se odnosi na testiranje u idealnim uvjetima. Na terenu ionako ni┬╣ta nije idealno i na┬╣e povjerenje u zabijeni klin ovisi prvenstveno o tome kako smo ga i gdje zabili, a tek potom o klinu samome.

I jo┬╣ da spomenem da postoje tu jo┬╣ i neki egzoti├Ęni klinovi posebne namjene, poput onih za iznimno zeznute poteze u tehni├Ękom penjanju (npr. RURP, bird beak). Ti klinovi ne samo da nisu predvi├░eni za zaustavljanje padova, ve├Ž se radi o delikatnim minijaturama koje jedva podnose i ├Ęovjekovu te┬żinu. Toliko su nesigurni da ne nose nikakav certifikat, no kad za neke pukotine ne postoji ni┬╣ta drugo, daj ┬╣to da┬╣.

Toliko o podjeli konvencionalnih klinova. Primjer testiranja klina s minimalnim optere├Ženjima koja u raznim smjerovima klin mora mo├Ži podnijeti, te jo┬╣ neke sitnice zainteresirani mogu prona├Ži u spomenutim relevantnim standardima.

Zabijanje i va├░enje klinova
Klinove u pukotinu postavljamo zabijanjem. Dobra stvar je da pri tome cijelo vrijeme primamo povratnu informaciju o kvaliteti stijene i kontaktu klina s njom, ├Ęak i kad je iznutra donekle oblo┬żena ledom, zemljom, mahovinom... Drugim rije├Ęima, mo┬żemo relativno dobro procijeniti koliko je klin koji zabijemo siguran, ┬╣to nije uvijek slu├Ęaj primjerice s postavljanjem zaglavaka. Naime, klin u dobrom kontaktu s ├Ęvrstom stijenom prilikom zabijanja zvoni sve vi┬╣im tonom pri ├Ęemu svakim udarcem ulazi malo te┬że nego s prethodnim. Idealno klin u├░e do u┬╣ice, uz najve├Ži otpor i najvi┬╣i ton upravo s posljednjim udarcima kladiva.

Predebeli klin koji ne u├░e do u┬╣ice, a ipak dobro zvu├Ęi tijekom zabijanja, mo┬żemo podvezati gurtnom, no takva gurtna mo┬że biti prili├Ęno oslabljena preko o┬╣trog ruba klina. Stoga je kojiput i klin koji dosta viri iz pukotine ipak sigurnije ukop├Ęati kroz u┬╣icu. Najsigurnije je ipak prona├Ži ┬╣iru pukotinu, ili uzeti tanji klin.

Suprotno gornjem primjeru, ako imamo samo klinove koji su za raspolo┬żivu pukotinu pretanki, rje┬╣enje je ugnijezditi dva klina zajedno. Jedan klin postavimo rukom u pukotinu, skoro do u┬╣ice, a drugi zabijemo uz prvi. Zavr┬╣imo dodatno zabiv┬╣i prvi klin, do u┬╣ice. Preostaje nam ili ukop├Ęati jedan od klinova kroz u┬╣icu, ili podvezati oba odjednom, a odluka ├Že ovisiti od slu├Ęaja do slu├Ęaja. Za takve improvizacije pogodniji su profilni klinovi jer se sigurnije gnijezde jedni u druge, ali i zbog toga ┬╣to su s jedne strane zaobljeni, pa ih je u pogodnoj orijentaciji mogu├Že podvezati bez znatnijeg oslabljivanja gurtne. Mogu├Že je pretanki klin podlo┬żiti i stoperom, ili nekim drugim komadom opreme – tu se isplati biti ma┬╣tovit.

Va├░enje klinova ide po principu “sna├░i se kako zna┬╣”. Klin najprije poku┬╣amo rasklimati udarcima u liniji s pukotinom u koju je zabijen, a potom ga izvaditi rukom. Naj├Ęe┬╣├Že nam to i uspije. U suprotnom poku┬╣amo drugim metodama, no ┬╣to god ├Ęinili uvijek pazimo da nepotrebno ne o┬╣te├Žujemo stijenu. Ako klin ne mo┬żemo izvaditi, nikad ne ostavljamo napola dovr┬╣en posao, ve├Ž ga zabijemo natrag ┬╣to bolje mo┬żemo kako bi dalje slu┬żio drugima.

Ekspanzivni i lijepljeni klinovi
Tamo gdje u stijeni nema pukotina, ljuskica i drugih prirodnih oblika pogodnih za slobodno penjanje, osiguravanje ili makar tehni├Ęko napredovanje (npr. u vertikalnim ili prevjesnim glatkim plo├Ęama), stijena nam ne┬╣to govori. Nekim ljudima to je dovoljan znak da priznaju poraz. Za one druge, tu su ekspanzivni i lijepljeni klinovi. Zajedni├Ęko objema spomenutim vrstama klinova je da zahtijevaju umjetno izbu┬╣enu pravilnu rupu u stijeni da bi ih se moglo postaviti. Ekspanzivni se klinovi (poznati jo┬╣ kao spitovi) pritezanjem matice ili zabijanjem pro┬╣ire i na taj na├Ęin zaglave u izbu┬╣enoj im rupi. Lijepljene klinove (├Ęesto i njih nazivamo spitovima) u rupi dr┬żi posebno ljepilo. I jedni i drugi vrlo su sigurni kad su ispravno postavljeni, a ovisno o materijalu od kojeg su izra├░eni i atmosferskim uvjetima kojima su izlo┬żeni, mogu biti vrlo trajni, ili se pak ubrzo pretvoriti u beskorisno sme├Že. Na┬żalost, nije uvijek mogu├Že prepoznati dotrajao ili o┬╣te├Žen spit, stoga ├Ęak ni s njima ne treba ra├Ęunati kao da su apsolutno sigurni.

Jo┬╣ od prve pojave ekspanzivnih klinova u svijetu alpinizma, pa do dana┬╣njih “osvajanja” velikih stijena Himalaje, bu┬╣enje stijene radi postavljanja klinova nailazilo je na odobravanje jednih, a na zgra┬żanje i osudu drugih. Radi se vjerojatno o najkontroverznijem triku u knjizi koji penja├Ęu pru┬ża sigurnost tamo gdje ni┬╣ta drugo ne mo┬że, no uz to nepovratno nagr├░uje i uni┬╣tava stijenu. Neki to i otvoreno nazivaju “varanjem”. Zloupotreba spitova uklanja avanturu iz alpinizma, umanjuje izazov uspona i neizvjesnost njegova ishoda. Naglasak je na “zlouporaba”, tako da slu├Ęajno ne do├░e do zabune – generalno nisam protiv spitova. Slava im i hvala jer i oni imaju svoje mjesto i svrhu. Spitovima je mjesto u sportskim smjerovima gdje ih i sportski penja├Ęi i alpinisti i vi┬╣e nego cijenimo. No prije nego se udaljimo previ┬╣e od teme, o etici u alpinizmu s osvrtom i na bu┬╣enje stijene, vi┬╣e u zasebnom poglavlju.

Penja├Ęko kladivo

Kod uobi├Ęajene upotrebe konvencionalnih klinova, neizostavno je i ne┬╣to ├Ęime ih zabijamo i vadimo. To ne┬╣to je penja├Ęko kladivo. Slu┬żi nam i za izravnavanje klinova nakon ┬╣to ih svinute izvadimo iz nepravilne pukotine. Pritom nam sama stijena slu┬żi kao nakovanj.

Za ve├Žinu penja├Ęke opreme vrijedi da ┬╣to je lak┬╣a, to bolje. Me├░utim, ne i za penja├Ęko kladivo. Upotrebljivo penja├Ęko kladivo te┬╣ko je barem pola kilograma, a te┬żi primjerci i do 700 g. Koje su jo┬╣ osnovne osobine dobrog penja├Ękog kladiva? Te┬╣ka glava i lagana dr┬╣ka omogu├Žavaju energetski ekonomi├Ęan i precizan zamah. Glava je metalna, dok dr┬╣ka mo┬że biti drvena (drvo dobro prigu┬╣uje vibracije), ili od neke lagane metalne legure oblo┬żene gumom. Kroz glavu svakog penja├Ękog kladiva mo┬że se ukop├Ęati karabiner, za pomo├Ž pri va├░enju klinova. Tako├░er, uvijek postoji na├Ęin da se za samo dno dr┬╣ke pri├Ęvrsti kakva u┬ża gurtna ili ┬╣pagica, te kladivo prive┬że za pojas.

Toliko o tipi├Ęnom penja├Ękom kladivu, no ┬żelimo li zaista univerzalno kladivo primjereno i za ljetne uspone u suhoj stijeni u Alpama, potrebno nam je kladivo koje silom mo┬że poslu┬żiti i kao cepin. Naime, na ljetnim pristupima u Alpama, naro├Ęito onima pod sjeverne stijene, ├Ęesto prelazimo preko tvrdih i strmih snje┬żnih padina, a koji put nam se na putu isprije├Ęi i kakva pove├Ža rubna pukotina. Stoga dobro alpinisti├Ęko kladivo ima ┬╣iljak na dnu dr┬╣ke koji mo┬żemo zabiti u snijeg, te no┬ż poput cepina, ili jo┬╣ bolje – modularnu glavu s izmjenjivim no┬żem, poput dana┬╣njih modernih lednih alata. Kad zbog o├Ęekivanih ┬że┬╣├Žih snje┬żno-lednih uvjeta na turu uzmemo prave ledne alate, tad nam i oni mogu silom poslu┬żiti umjesto kladiva.

Klinovi za led

U po├Ęetku se klinovi za led nisu mnogo razlikovali od klinova za stijenu, osim ┬╣to su bili du┬żi i nazubljeni. Postavljali su se isklju├Ęivo zabijanjem, a vadili napornim i dugotrajnim iskapanjem iz leda. Kasnije su napravljeni razni ma┬╣toviti cjevasti primjerci i spiralni klinovi koji su izgledom podsje├Žali na vadi├Ęep. Va├░enje klina odvrtanjem predstavljalo je klju├Ęni korak naprijed. No ostao je problem pucanja leda prilikom zabijanja klina, pa su napravljeni klinovi koji se uvr├Žu u led cepinom kao polugom. Nastao je ledni vijak ili ┬╣rauba. (Tehni├Ęki gledano i vijci i klinovi rade na istom fizikalnom principu, stoga su ovdje navedeni zajedno.) Me├░utim, tek kasnijom naprednijom tehnologijom obrade metala bilo je mogu├Že proizvesti ledni vijak koji se lako i brzo postavlja i vadi, a sve jednom rukom. Dana┬╣nji ledni vijci imaju tanke stjenke, izuzetno o┬╣tre zube pomno osmi┬╣ljene geometrije, precizno istokareno tijelo i navoj, a izra├░eni su od kvalitetnog ├Ęelika s posebnom zavr┬╣nom obradom koja ih ├Ęini vrlo glatkima. Prilikom uvrtanja zubi vijka re┬żu i melju led, a “piljevinu” ┬╣alju van kroz unutra┬╣njost vijka.

U┬╣ice za ukap├Ęanje su pri├Ęa za sebe i postoje u raznim izvedbama, prakti├Ęnijim i manje prakti├Ęnim za uvrtanje, ukap├Ęanje, no┬╣enje na pojasu... Dana┬╣nji su najbolji ledni vijci vrlo skupe igra├Ęke i vrijede svaku kunu, pa ih moramo ├Ęuvati od udaraca i ogrebotina, pa┬żljivo ├Ęistiti i obavezno obrisati do suha prije spremanja do sljede├Že upotrebe.

Dobro bi bilo spomenuti jo┬╣ da se i danas proizvode titanski ledni vijci, premda je dobar dio njih, ba┬╣ kao i titanski klinovi, sumnjivog porijekla i kvalitete. ┬ęto jest, jest – vrlo su lagani, no titan je mnogo inferiorniji materijal kvalitetnom ├Ęeliku kad je u pitanju lako├Ža ula┬żenja vijka u led, trajnost njegovih zubi i mogu├Žnost naknadne dorade. Naime, ├Ęelik je mogu├Že mnogo bolje ispolirati ili presvu├Ži nekim drugim metalom i ispolirati njega, dok je titan mnogo grublje povr┬╣ine. Razlika pri uvrtanju ├Ęeli├Ęnog i titanskog lednog vijka u tvrdi led je ogromna. S druge strane, jednom prilikom kad sam uvrtao titanski ledni vijak u tvrdi led, zubi su mu se svinuli prema unutra kad je bio ve├Ž nekih 6‑7 cm u ledu – debelom ledu, da se razumijemo. I najzad, ┬żelimo li kvalitetno nao┬╣triti titanski ledni vijak, trebat ├Že nam dijamantna turpija zbog njegove velike tvrdo├Že. Moj savjet je fu├Žka┬╣ titanske ledne vijke. Dobri su za isprobati jednom, a i to samo zato da bi ├Ęovjek nau├Ęio cijeniti dobar ├Ęelik.

Osim lednih vijaka, i danas postoji moderna verzija nekada┬╣njih klinova na zabijanje, oblikovana da vi┬╣e sli├Ęi no┬żu lednog alata. To je tzv. ice hook ili ledna kuka. Spominjem je ovdje zato jer joj ime sugerira da se radi o klinu za led, ┬╣to nije slu├Ęaj. Iako se mo┬że brzo i jednostavno zabiti u led, zapravo je pritom vrlo nepouzdana i nepredvidiva. Ledni vijci su u ledu neusporedivo bolje rje┬╣enje. Ledna kuka kao klin dobro do├░e za marginalna osiguranja u smrznutoj zemlji i busenju trave (jer tu su ledni vijci neupotrebljivi), no zapravo je najbolja u vertikalnim ili skoro vertikalnim pukotinama u stijeni, makar i zapunjenima ledom. Bolje ledne kuke imaju i dodatnu u┬╣icu za ukapa├Ęanje koja je u liniji no┬ża ┬╣to ih ├Ęini pogodnima i za dijagonalne i horizontalne pukotine, bez opasnosti da prilikom optere├Ženja kod uobi├Ęajenog na├Ęina ukap├Ęanja veliki krak sile slomi kuku.

Ispravno postavljanje lednog vijka ovisi o vi┬╣e ├Ęimbenika kao ┬╣to su debljina i kvaliteta leda u koji se postavlja, izlo┬żenost suncu, temperatura zraka. U svakom slu├Ęaju vijak to bolje dr┬żi ┬╣to je ve├Žim dijelom u ledu, ┬╣to je led hladniji i homogeniji, dakle bez zra├Ęnih ili vodenih mjehuri├Ža, pukotina... Me├░utim, ovisno o spomenutim ├Ęimbenicima nije svejedno pri kojem je kutu u odnosu na povr┬╣inu leda i smjer optere├Ženja vijak postavljen, kao ni koliko vijak viri iz tankog leda i je li pritom podvezan ili ukop├Ęan kroz u┬╣icu.

Led je nepredvidivi medij i te┬╣ko je na terenu ocijeniti njegovu kvalitetu, pa stoga ni postavljanje osiguranja u led u realnim uvjetima nikad nije egzaktna znanost s reproducibilnim rezultatima.

Klinovi za snijeg

Nazivamo ih jo┬╣ i kolcima za snijeg. U na┬╣im krajevima rijetko tko ih upotrebljava, iz vi┬╣e razloga: te┬╣ko su dobavljivi, skupi su, te┬╣ki i nespretni za no┬╣enje. Osim toga, u snijegu naj├Ęe┬╣├Že penjemo grape ├Ęiji su stjenoviti bokovi pogodni za konvencionalne klinove i zaglavke, ili je pak penjanje dovoljno lagano da se i ne osiguravamo. No svako malo na├░emo se u situaciji u kojoj bi nam makar jedan kolac za snijeg zaista dobro do┬╣ao.

Radi se o pola metra do metar duga├Ękoj cijevi, pravokutnom V‑profilu ili T‑profilu od lagane, ├Ęvrste aluminijske legure, s rupama za ukap├Ęanje karabinera ili provla├Ęenje gurtne, zamke. Neki dolaze i s unaprijed pri├Ęvr┬╣├Ženom ├Ęeli├Ęnom sajlom.

Najjednostavniji za upotrebu su cjevasti i T‑profilni kolci koje zabijemo ili zakopamo u snijeg pod odre├░enim kutom u odnosu na povr┬╣inu snijega i predvi├░eni smjer optere├Ženja. Ako su zabijeni tako da jednim krajem izviruju, ukop├Ęamo taj kraj ┬╣to bli┬że povr┬╣ini snijega, a ako ih cijele zakapamo u snijeg, prethodno ih ukop├Ęamo u sredini. V‑profil je potencijalno korisniji za razne improvizacije, a i lak┬╣i od prva dva za isti u├Ęinak. Me├░utim, V‑profil je mogu├Že postaviti na vi┬╣e na├Ęina koji na prvi pogled svi djeluju korektno. Ipak, neki su ispravni, a neki definitivno nisu.

Zajedni├Ęko postavljanju svih snje┬żnih osiguranja je to da im sigurnost uvelike ovisi ne samo o vje┬╣tini onog tko ih postavlja, ve├Ž i o kvaliteti snijega na raspolaganju. Ako i jednu stvar treba posebno naglasiti kod postavljanja snje┬żnih osiguranja, to je da zna biti kudikamo slo┬żenije nego ┬╣to na prvi pogled izgleda.




created by: zeljeznicar @ 2007-11-15 21:21:00 / updated by: duksi @ 2011-03-26 01:18:54