Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penja: Mario Ferenak
Gdje: prijeenje Rochefort grebena
Foto: Rene Lisac, 08/2011

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Kalnik

From: "ivana udiljak" - ivana.udiljak@gmail.com
Date: Tue, 30 Oct 2007 07:56:47 +0100

Konačno je grah pao relativno povoljno tako da ove subote nije padala kiša ni snijeg, niti nas je nosio vjetar. Dapače, putem prema Kalniku gledam kroz prozor komadiće plavog neba i pitam se je li moguće da ćemo danas vidjeti i sunca. Stigavši na parking ispred koma kolektivno pasemo oči i fotkamo (moj fotić ostao doma) dolinu koja izgleda kao prekrivena debelim pufastim slojem vate... divotica!

Nakon kratke potrage za zgodnim i suhim mjestom na nekom zubu, Orsat zaključuje kako ćemo isto teško naći obzirom da je proteklih tjedan dana kiša padala svaki dan. Vraćamo se prema starom gradu.

E sad, kao što sam na početku rekla, grah je pao relativno povoljno. Debeli pufasti sloj vate, odnosno magla, odlučio se dići iz doline k nama koji smo taman stigli i počeli se spremat za aktivnosti, te je ostao s nama čitav dan. Gorile u magli.

Budući da ništa nije pljuštalo, padalo niti pretjerano puhalo, po prvi puta (iako je ovo već četvrti izlet škole) mogli smo penjati! Svi oni koji su na početku mislili da će se u ova dva mjeseca samo verati, već su skužili da to nikako nije sve što mi školarci moramo naučiti. Pa smo tako uz neizostavno i dugo iščekivano penjanje još i prusicirali, sastavljali i rastavljali štandove, mlatili klinove, uglavljivali čokove i frendove, više ili manje uvjerljivo glumili podizanje unesrećenog partnera pokušavajući se sjetiti kako je ono taj Sv. Bernard išao...

Ne smijem zaboraviti ekipu velebitaša koji su nam se priključili na penjalištu, pomogli postaviti par smjerova za nas školarce i malo demonstrirali kak se oni to veru po stijeni.

Već se lagano lovio mračak kad smo aktivnosti priveli kraju i Orsat dao znak da je vrijeme za veliku seobu školaraca u dom s ciljem punjenja gladnih želudaca i močenja žednih grla.

Super dinamičan tempo rada i stalna izmjena aktivnosti nisu mi dopustili da zapalim više od 3 cigarete čitav dan. Hvala instruktorima što se brinu za moja mlada pluća! A hvala i Edi koji ne zihrao u Trnoružici i u nekom trenutku potpuno zaboravio na mene pa se zapričao o arhitekturi i nije čuo kako mu vičem da malo popusti uže jer ga ne mogu iskopčat iz kompleta. Priuštio mi je par minutica lude zabave i vikanja. Hvala stari još jednom, rado ću ti uzvratiti uslugu, hehehe...!

Ivana


created by: zeljeznicar @ 2007-10-30 08:06:00 / updated by: neven @ 2007-10-30 12:12:54