Truno skijaš: Vanja Starčević
Gdje: Dolina triglavskih jezer, priječenje pobočja pod V. Zelnaricom
Foto: Rene Lisac, 02/2011

Petrović, Neven      (VaraĹždin, 04.08.1962. - ), nastavnik filozofije u Rijeci. Planinari od 1978. kao član PD «Ivančica», u AO «Ĺ˝eljezničar» dolazi i počinje penjati 1979, a naslov «alpinist» stječe 1984. Pročelnik Odsjeka 1983-84. i 1987-88, vođa alpinističkih škola 1984, 1985, 1989, 1992, 1995. i 1996. Izvršio 686 penjačkih uspona (treći najbolji rezultat AO-a). Pročelnik Komisije za alpinizam HPS 1991-93, odlikovan zlatnim znakom iste te organizacije. Napisao par priloga za ČMA i Hrvatski planinar, organizirao nekolicinu predavanja značajnih alpinista za širu javnost. Ljeta 2003, umjesto da je pisao doktorat, bavio se prikupljanjem i obradom građe za ove stranice. A šest godina kasnije nije rješavao problem svoje docenture nego je danima kopao po arhivi AO-a ne bi li naš prilog za zbornik povodom 60-godišnice Društva ispao što potpuniji i točniji. Papak ili hadĹžija? U zadnje je vrijeme podjetinjio, te ga je uhvatila Ĺžigomanija: ulovio je najviše priznanje HPO-a pa sada navalio na Slovensku planinsku pot.

Ĺ˝nidarić, Ranko - Haripuri     (Zagreb, 24.01.1964. - Zagreb, 17.09.2020.), poduzetnik u Zagrebu. Od 1990. direktor i vlasnik tvrtke Ranko i sinovi d.o.o. U AO «Ĺ˝eljezničar» dolazi i počinje penjati 1979. godine. 1980. godine pohađao tečaj turnog skijanja u Švicarskoj. Naslov «alpinist» stekao je 1984. Bavio se sportskim penjanjem i natjecanjima, turnim i ekstremnim skijanjem, trekinzima od 1987. Usponi na vrhove preko 6000m (1988, 1993, 1994.). Član zagrebačke ekspedicije na Everest 1989. (dosegnuta visina 7200m). Pročelnik AO-a 1985-86. Gorski spašavatelj GSS-a od 1982. Napušta GSS 1990. Srebrni znak PSH. Krajem 2022. godine, njemu u spomen ispenjan je u Velikom draškom vrhu smjer "Hari", V-VI, A2. 

Hainz, Eduard             (Ljubija, 11.03.1958. - ), dipl. ing. elektrotehnike u Ljubljani. Planinari od 1976. kao član Studentske sekcije PD «Ĺ˝eljezničar, 1979. godine završava speleološku školu i učlanjuje se u SO «Ĺ˝eljezničar». Član AO-a postaje 1980. godine. Naslov «alpinist» stječe 1984, a instruktor alpinizma postaje 1986. kada vodi i alpinističku školu. Član GSS-a postaje 1982, a naslov «gorski spasavalac» stječe 1985. Godine 1987. odlazi u Sloveniju gdje nastavlja aktivno bavljenje alpinizmom, vođenje alp. škola, turno skijanje, snimanje planinarskih fotografija, treking, itd. Ispenjao oko 100 smjerova. Godine 1992-3. prestaje s planinarskim aktivnostima i svoje napore usmjeruje na Yogu.

Mokos, Berislav - Bero      (Bjelovar, 28.10.1958.   -    ), inĹženjer strojarstva iz Zagreba. Planinari od 1981. kao član PD 'Ĺ˝eljezničar'. U početku aktivan u Omladinskoj sekciji čiji je i pročelnik jednu sezonu. Od 1983. član AO-a. Naslov alpinist stekao 1986. Vodio alpinističku školu 1987. Najviše ga zanima penjanje u Alpama, u suhim i kombiniranim stijenama. Značajniji usponi: Aschennbrener (4-to zimsko ponavljanje), sj. stijena Matterhorna, Walkerov stup. Član alp. pohoda u Tjan Shan gdje penje jedan prvenstveni smjer (kombinirani). Član zagrebačke ekspedicije na Everest (dosegnuta visina 6990 m). Od 1990. Ĺživi u Austriji i više se ne bavi intenzivno alpinizmom, ali zato postaje jednim od pionira padobranskog jedrenja u nas. Napisao par tekstova za Naše planine.

Papeš-Mokos, BoĹžica             (Kloštar-Ivanić, 17.12.1959. - ), dipl. inĹž. šumarstva. Planinari od 1983. kao članica PD Ĺ˝eljezničar, stekla naslov alpinist 1986. Mnogobrojni usponi u slovenskim Alpama. Nekoliko uspona u Centralnim Alpama. Treking tura i usponi na dva šestisućnjaka u području Annapurne u Himalaji. Godine 1989. sudionica zagrebačke ekspedicije na Mt. Everest po Velikom kuloaru. Objavila više priloga u Hrvatskom planinaru.

Nemec, Miroslav - Jaro      (GoraĹžde, 10.08.1960. - ), strojarski tehničar u Zagrebu. Planinarstvom se bavi od 1974. u PD «Maglić», GoraĹžde. Alpinističku školu završio 1978, a naslov «alpinist» (PS BiH) stekao 1982. Godine 1985. priključuje se radu AO «Ĺ˝eljezničar» u kojem funkciju pročelnika vrši 1989-90, te vodi ljetne škole 1988. i 1990. Početkom devedesetih povlači se u obiteljski Ĺživot.

Vlatković, Dalibor – Dugi      (Zagreb, 17.06.1965. - ), ugostiteljski radnik u Zagrebu. Alpinističku školu završio 1983. u AO «Ĺ˝eljezničar». Naslov «alpinist» stekao 07.09.1993. godine. Napravio mnoštvo uspona slobodnim i tehničkim stilom do X stupnja teškoće. (Klek, Paklenica, Julijske Alpe, Dolomiti). Sudionik je brojnih natjecanja u slobodnom penjanju, uključujući i prvo ikada odrĹžano u bivšoj Jugoslaviji (Marjan ’86 u Splitu). U konkurenciji brojnih slovenskih penjača gotovo uvijek u finalu tih takmičenja! NajteĹži ispenjani smjer mu je “Specijalist za Ĺživljenje” (8a+ ili X-) u Kotečniku, a  ima i smjerove «na pogled» ocjene 7b+ (ili IX-). Tako je ne samo najviši (197 cm) nego i najbolji penjač, tj. s najteĹžim ispenjanim smjerovima, našeg Odsjeka od osnutka! Sudionik penjačkog pohoda u SAD 1997. Vodio sportsko-penjački tečaj 1994. Neko je vrijeme bio član GSS-a. Vršio duĹžnost pročelnika Komisije za alpinizam HPS 1993-95.

Kučinić, Krešimir – Krele            (Zagreb, 14.09.1958. - ), poduzetnik u Zagrebu. Planinarenjem se počeo baviti 1972. još u osnovnoj školi u PD "Sokolovac", PoĹžega gdje je napravio i svoje prve alpinističke pokušaje u stijenama MališÄaka, Jankovca i kamenoloma Tisica. Po dolasku na studij u Zagreb 1977. upisuje se u PDS "Velebit", pa zatim PD "Zagreb Matica", te ujesen odlazi na alpinističku školu. Tokom pripravničkog staĹža ispenjao je stotinjak uspona u raznim gorjima i stijenama, te 1979. godine polaĹže ispit za alpinistički naslov. Iste godine dobiva nagradu za uspone u kombiniranim stijenama Centralnih Alpa. U AO PD «Ĺ˝eljezničar» dolazi sredinom 80-tih. Sudionik 1. hrvatske alpinističke ekspedicije Cho-Oyu, 1995. Kao branitelj domovinski rat provodi na juĹžnom Velebitu, u Planinskoj satniji. Ispenjao je mnoge smjerove u stijenama Kleka, Paklenice, slovenskih i centralnih Alpa, Dolomita, Durmitora ... Uz alpinizam intenzivno se bavio turnim i ekstremnim skijanjem.