 |
2006.
IZVJEŠĆE O RADU ODSJEKA U 2006. GODINI
Naviknuti na redovite zimske penjačke izlete u Paklenicu, zima nas je početkom godine nemalo iznenadila. Naime, nekih prilika za penjanje suhe stijene baš i nije bilo. Na  žalost svježih pripravnika generacije 2005., ali i na sreću zagriženijih zimskih igrača, temperature su pristojno pale, a neki od nas dočekali smo ih na nož. Tako smo zimsku sezonu, otvorenu još krajem prethodne godine, nastavili u dobrom stilu. Penjali smo uglavnom u Sloveniji, a ponešto i u Austriji, Francuskoj, Italiji, pa čak i u nas! Da, Zeleni vir i Gašparci postali su vrlo popularne lokacije za penjanje leda, a poneki slap naboli smo i u Samoborskom i žumberačkom gorju. Spomenimo neke od zanimljivijih uspona te zime: Hudičev žleb (Prisojnik) – Marko Dukši, Marko Erceg (AOV), Grba (M. Baba) – Danko Ferber, Neven Brajković (Glas Istre), Uroševa grapa (Nad Šitom glava) – Marko Dukši i Marko Vuković, Cankarjeva (Storžič) – Danko Ferber, Marko Martinović i Neven Brajković, Kathedrale (Maltatal) – Marko Dukši i Marko Erceg, Rumeno nezaupanje (Zeleni vir) – Danko Ferber i Neven Brajković, te Marko Martinović i Marko Dukši, Centralni (Prisojnik) – Marko Martinović i Neven Brajković, Rabeljski – Marko Martinović, Domagoj Bojko (AOV), Hiroshima (Fournel) – Marko Dukši i Marko Martinović, Centralni i Sveča (Tamar) – Marko Dukši, Tihomir Frangen (AOZGM). Međunarodni skup penjača leda Ice Climbing Ecrins 2006 posjetili su Marko Martinović, Marko Dukši i Orsat Kratofil, a glavni igrač  na domaćem terenu bio je Krešimir Klasan koji se očaran slapovima nad Gašparcima vraćao dan za danom, i po kiši, i usred tjedna. Oni koji su bili tamo, kažu da se i isplati, a i tko zna kad će se ponovno smrznuti. Marko Vuković proskijao je Jalovčev ozebnik, Gordan Budić Peto žrelo u Storžiču, a obojica zajedno s Vladimirom Mesarićem i Dragutinom Vdovićem Desnu grapu u Viševniku.
Članovi Odsjeka te zime natjecali su se i na natjecanjima Hrvatskog lednog pokala. Tako se Krešimir Klasan popeo na treće mjesto na umjetnom slapu u Ogulinu, a Marko Martinović osvojio je Prvenstvo Hrvatske u dry toolingu, u jakoj domaćoj i stranoj konkurenciji (Boris Čujić, Primož Hostnik).
Neki su proljeće jedva dočekali, dok su drugi još dugo tražili zadnje krpice snijega i komade leda na sve opskurnijim mjestima. No malo pomalo počeli su se nizati usponi na standardnim “suhim” lokacijama u Hrvatskoj i slovenskim Alpama. Neke mlađe, novije članove privukla su i nešto ekskluzivnija mjesta, primjerice Rote Wand, Meteora, Dolomiti.
 Zapaženijih uspona u suhoj stijeni ima dovoljno, a možemo spomenuti tek poneki: Skalaška-Gorenjska (Stena) – Marko Dukši i Marko Vuković, Jesih-Lipovec (Travnik) – Krešimir Klasan i Gordan Budić, Trikot (Dolgi hrbet) – Krešimir Klasan, Bojan Čobanić (AOV), Direktna (Štajerska Rinka) – Orsat Kratofil i Marko Vuković, Direktna čez ploščo (Skuta) – Marko Dukši, Kruno Užarević (AOV), Direktna (Mrzla gora) – Marko Dukši i Kruno Užarević, a na Kleku Brankov smjer – Marko Martinović, Neven Brajković (Glas Istre). Marko Martinović popeo je Velebitaški smjer u Anića kuku, što i ne bi bila neka vijest da to nije učinio sam i slobodno! Ljetnu je sezonu proveo školujući se u Innsbrucku, no i tamo je stigao ponešto popeti, što u navezu, što solirajući. Neki bi ovdje vrlo rado pročitali i o pothvatima nekadašnjih aktivnih članova Odsjeka. Stoga navodimo još i uspon Ranka Žnidarića i Sunčice Hrašćanec (AOV) smjerom Mač u Mangrtu, a za koji smo saznali usput. Zahtjevnost poduzimanih tura posljednjih godina raste – ne vrtoglavo, no ipak primjetno. Među dugim smjerovima sve češće se nađe i kakva jača sedmica, a šestice se polako, ali sigurno udomaćuju i u klasičnim smjerovima u Alpama. Marko Martinović ozbiljno grize i na kratke sportske smjerove, tako da sad već skida i 7b-ove, a nije ni upitno hoće li mu to dobro doći i u velikim stijenama.
Pješadija je također zabilježila svoje uspjehe, poput uspona na Kilimanjaro (5895 m), Machame route – Nikola Derežić, Dragutin Vdović i Kristinka Poljanec, te pohoda na Ararat (5137 m) – Neven Petrović i naš nekadašnji aktivni član Dušan Buinac. No u 2006. vjerojatno najjači odjek imala je mala mješovita ekspedicija u Nepal, u kojoj su od članova Odsjeka sudjelovali Marko Martinović, Iva Kaštela, Anita Carević i Vladimir Mesarić, te Neven Brajković i Iva Šverko iz Glasa Istre. Ciljevi su im bili razni, dijelom ostvareni, a i bez obzira na njih, probili su led što je držao mlade u AOŽ podalje od Himalaje. Njihova će iskustva osim njima samima zacijelo dobro doći i drugima u planiranju budućih sličnih ekspedicija. Istom se prilikom Vladimir Mesarić popeo na Mera Peak (6476 m).
Krajem godine od prave zime ni traga ni glasa, no unatoč tome silom smo otvorili zimsku sezonu, a ni Marka Martinovića to nije omelo da se ogrebe za još jedno prvo mjesto na natjecanju Hrvatskog lednog pokala, ovaj put u Bjelovaru.
Što se tiče ulaganja u nove članove, ove smo godine imali i nešto individualniji pristup no inače. Iskusniji penjači prenijeli su neka nova iskustva onima koji su ih se zaželjeli, a i mimo organiziranih tečaja. Marko Dukši i Orsat Kratofil angažirali su se za penjanje leda, i to u Maltatalu i Logarskoj dolini. Nikola Derežić preuzeo je štafetu i vraćao se na led u Logarsku dolinu i Mojstranu, s novim ljudima. U Storžiču se penjala Kramarjeva, a na Vršiču Župančičeva i Butinarjeva – glavni krivci bili su Orsat Kratofil, Marko Vuković i Marko Dukši. Više ljudi penjalo je s novim pripravnicima nezaspitane smjerove u Alpama, i to Gordan Budić, Marko Dukši i Marko Vuković, a penjalo se u Planjavi, nad Korošicom, u M. Mojstrovki, pa i u Steni. Osim spomenutih spontanih ispada organizirali smo i jedan jednodnevni tečaj penjanja leda na umjetnim slapovima Mlačce, Mojstrana. Odazvalo se 10 zimoželjnih, a tečaj su odradili Orsat Kratofil i Marko Dukši. Na jesen je održana i tradicionalna Alpinistička škola AO Željezničar, a  vodili su je Orsat Kratofil i Marko Dukši. Možemo biti vrlo zadovoljni angažmanom mlađih članova na izletima škole, a i predavanjima koja su održali. Zahvalni smo im na tom konkretnom doprinosu, kao i na dobrom primjeru kojeg su dali ostalima. Doživjeli smo nevjerojatnu navalu na školu, tako da je standardni kapacitet od 25 polaznika popunjen već do proljeća, a s početkom škole bilo je skoro 90 prijavljenih. Na kraju smo dobili 22 novih pripravnika. Uz njih, a nekako baš u vrijeme škole, Marko Vuković i Marko Dukši položili su malo drugačiji ispit i stekli naslov “alpinist”. Iako još članova Odsjeka ispunjava uvjete za pristupanje ispitu, i dalje uporno izbjegavaju tu formalnost. Na tome im se i ne može zamjeriti budući da ni naslov nije što je nekad bio. Posljednjih se godina do naslova “alpinist” dolazi na kredit, dok se nekad trebalo mnogo više potruditi. Oni koji plaćamo gotovinom čekamo dok sami ne osjetimo da je vrijeme.
Kao i prošlih godina, odlučili smo prigodno nagraditi najperspektivnijeg pripravnika prethodne generacije, uz jednu novinu – uveli smo zasebne kategorije, mušku i žensku. Tako su i žene za svoj trud i uspjehe doživjele javno priznanje, a što je jednako važno, buduće su generacije dobile i dodatni mali poticaj. Penjačke vodiče “Slovenske stene” primili su kao nagradu Siniša Alavanja i Ana Bokulić.
Odnosi s Komisijom za alpinizam HPS-a ostali su kakvi su i bili. Nešto već govori i podatak da cijele godine nije sazvan nijedan Zbor alpinista, kao ni Sastanak Komisije. S druge strane, pohvalno je da Komisija i dalje objavljuje pozive na neke međunarodne penjačke skupove, riješava natječaje i prosljeđuje novčana sredstva od HPS-a, a organizirala je i ispit za naslov “alpinist”. Pri tome “Komisija” ostaje kolektivno ime za jednu osobu – njena pročelnika Branimira Rajšela, dok smo ostali još uvijek svedeni na ukras. Odnosi s Društvom uznapredovali su, tako da nismo više fantomska bol Upravnog odbora, no napokon imati redovitog predstavnika na sastancima UO-a ne znači da nam je savjest čista. Istina, zajedno s Društvom skupili smo novac za kupnju multimedijalnog projektora. Bila je to akcija na koju smo i predugo čekali. No i drugačije akcije odvijale su se mimo nas. Naime, tijekom godine po običaju je organizirano podosta zajedničkih izleta Društva, radnih akcija na domu na Oštrcu i prostorima Društva u kojima se i mi sastajemo. Nažalost, na sramotu Odsjeka, oglušeni na te pozive, nitko od članova nije se odazvao i uključio u rad Društva izvan sastanaka Upravnog odbora. Odnosi s drugim odsjecima su dobri, naročito s Velebitom jer smo ih i ove godine pobijedili u nogometu. Šalu na stranu, naši su članovi pomagali na izletima Velebitove škole, a s njihovim novim pripravnicima ravnopravno smo penjali i u Alpama.
Primili smo brojne pohvale na račun web stranica Odsjeka, za čiji su sadržaj zaslužni brojni članovi, a i dalje ih održava i unapređuje Marko Vuković. Krešimir Klasan odgovoran je za rubriku sa smjerovima, Karolina Vranješ za zbirku linkova, a Dorja Mučnjak za on-line knjižnicu. Neven Petrović debelo je u igri još od samog začetka, a s najnovijim doprinosima zasluženo je primio i mali znak pažnje – penjački vodič “Slovenske stene”.
Od ostalih zbivanja u 2006., osim nogometne pobjede nad Velebitom kojom se slobodno pohvalimo i još kojiput, trebalo bi zabilježiti još ponešto. Nastala su dva penjačka filma, “Strašan film – Gašparci” u kojem je uz Velebitaše sudjelovao Krešimir Klasan, te “Sve je u Glavi”, snimljen, pogađate, na Kleku – akteri Krešimir Klasan, Danko Ferber i Vlatko Paulić. U organizaciji našeg čovjeka br. 1 za aktraktivna predavanja, Nevena Petrovića, ugostili smo legendarnog Stanka Gilića koji je pred brojnom publikom održao predavanje uz projekciju dijapozitiva povodom 40 godina od prvenstvenog uspona smjerom Klin u Anića kuku. Neven Petrović doktorirao je (bravo Nevene!), a kao šećer na kraju, Klacko i Zrinka dobili su podmladak – malog Bojana. Čestitke sretnim roditeljima!
Sastanci Odsjeka redovito su održavani u standardnom terminu srijedama navečer izuzev u kraćem periodu tijekom ljetnih praznika i godišnjih odmora, te za trajanja alpinističke škole. Za vrijeme dok sastanaka službeno nije bilo, ipak smo se sastajali, knjižnica je radila s povremenim kraćim prekidima, kao i oružarstvo. (Jedan takav “sastanak” do kasno u noć pamtit će se po roštilju i tulumu s umjetnom stijenom u Kanu klubu Končar na Jarunu.) Dužnosnici smo dočekali kraj mandata – blagajnu je vodio Gordan Budić, knjižnicu Dorja Mučnjak, a oružarstvo Vanja Suhina, o čemu više u njihovim izvješćima, a ovom im prilikom hvala na svom uloženom trudu i vremenu.
U 2006. godini imali smo 42 člana od kojih je dobar dio bio penjački aktivan. Izgleda da smo i ove godine oborili jedan rekord – rekord u nevođenju evidencije penjačkih uspona! Zapravo, čak i neki koji ispunjavaju svoje penjačke kartone, unatoč stalnom podsjećanju, nisu ih predali na obradu. Tako smo ovom čudnom demokratskom odlukom većine članstva zakinuti za podrobniju analizu penjačke aktivnosti u 2006. godini. Jer mi to očito ne zaslužujemo.
Iz penjačkih kartona nekolicine nas, te iz zapisnika sa sastanaka, navodimo podatak o 10 prvenstvenih smjerova u 2006. godini. To su: Lijeva jaruga na Cerinskom viru – Marko Vuković, Narnia na Zelenom viru – Marko Martinović, Boris Čujić (AOV), Žarko Kaličanin, Tante mici nad Gašparcima – Krešimir Klasan, Domagoj Bojko (AOV), Grapa desno od Petra Klepca nad Gašparcima – Krešimir Klasan, Petrin slap nad Gašparcima – Orsat Kratofil, Jarčeva obratnica i One step beyond na Točilima – Krešimir Klasan i Domagoj Bojko, A je to! na Točilima – Krešimir Klasan i Gordan Budić, Tri mesara buhu klala na Točilima i Asparagus direkt iznad Bribira – Krešimir Klasan, Krešimir Milas (AOZGM), Hrvoje Jenei (AOV). Najaktivniji članovi bili su Krešimir Klasan sa 73 i Marko Dukši sa 63, a od žena Ana Bokulić s 23 i Slavica Robić s 18 prijavljenih uspona. Najaktivniji u ledu bili su Marko Dukši, Krešimir Klasan i Marko Martinović, a na skijama Gordan Budić i Marko Vuković. Vladimir Mesarić je za dvoje s najvećim penjačkim kartonima donirao dvije knjige: Stipe Božić, Put na vrh svijeta i Reinhold Messner, Mount Everest. Knjige idu Krešimiru Klasanu i Ani Bokulić.
Kad rekapituliramo, 2006. napokon su neki uvidjeli da u nove naraštaje treba više ulagati i nakon škole. Obavili su odličan posao i rezultati su već tu, a nadajmo se da će se ova praksa narednih godina i raširiti. Zasad se radi tek o nekolicini poduzetnijih, dok su ostali iskusni aktivni članovi po tom pitanju zakazali. Drugo, izgleda da smo u 2006. godini nastavili s trendom porasta penjačke aktivnosti, no tko bi to sa sigurnošću znao kad konkretnih brojki nemamo. Nadajmo se da će nedostajući penjački kartoni, barem oni najdeblji, uskoro izaći na vidjelo i omogućiti nam kvalitetan uvid u penjačku aktivnost Odsjeka. U inače dobroj godini ovo je najbolnija točka i pitanje je kud nas takva ignorancija dalje vodi. Zato nam u novoj godini ponajprije želim da se ekipa što prije otrijezni, a onda možemo pričati o ostalome.
U Zagrebu, 21. 01. 2007.
pročelnik AO HPD “Željezničar”
Marko Dukši
Pogledajte podstranice:
Članstvo Odsjeka u 2006. godini
created by: duksi @ 2007-01-29 08:31:19 / updated by: duksi @ 2009-02-23 08:10:46
|
|
