Fotografski kutak: slike s penjanja.

skija: Gordan Budi
gdje: Hintertux, Austrija
foto: Gordan Dinter, 05/2005

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Avanture iz Hobbitona, 19-20.10.19.
Klasika i neoklasika Paklenice (12&13.10.2019.)
Ne bas uspavani Div - Klek 2019.
Dnevnik terena (Kamenjak 14. i 15. 9. 2019.)
Grazer Bergland - izvještaj o nezgodi

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Krštenje na Kleku

From: tomislav jakopec To: info@aozeljeznicar.hr Date: Mon, 30 Oct 2006 21:02:37 +0100

Odradili smo prvi dvodnevni izlet i to na Klek. Kako je Orsat rekao, smilovali su nam se meteorološki bogovi. Imali smo prekrasnu subotu,a nedjelja je bila bez kiše, ali uz takav propuh da su se oni ispod 50 kila žive vage ozbiljno bojali da ih ne otpuše. Meeting point je bio u Ogulinu u subotu u 8 ujutro. Nakon obavezne jutarnje kave u Gradskoj kavani (koja je za razliku od one u Zagrebu osjetno jeftinija i niš lošija), krenuli smo prema Kleku. Ruksake smo natovarili ko' da se spremamo na ekspediciju. Posljedice su se osjetile već na prvom usponu. Uz puno spuhavanja i kupanja u znoju lica svoga, došli smo u dom. Orsat nas je podijelio instruktorima i počela je provjera komunikacije u stijeni i čvorova. Za dobar početak dana, ustanovila sam da je Dukši vrlo dosljedan u onome što traži. Pala sam na komunikaciji u stijeni i ostala u kazni zajedno sa ostalima koji su imali isti problem. Koji bed! Prva prilika da penjem dugi smjer i zaboravim reći da DONJI penjač viče:"Vuuuuuuci uuuužeeeeeee!!!" (Iskreno, da sam bila na Dukšijevom mjestu, mislim da bih odlučila isto. Ići u smjer s nekim ko nije siguran kaj točno treba, baš i ne ulijeva neku sigurnost. Znam koje pitanje će mi sigurno biti na ispitu :) . Srećom, Orsat je imao razumjevanja i nakon utvrđivanja gradiva dobila sam priliku penjati HPD-jku. Čekali smo da se vrati instruktor koji je zaboravio pojas u autu, pa se morao prošetati po njega. Ostali tečajci su već zaposjeli većinu smjerova po Kleku i isprobavali svoje penjačke sposobnosti. Sve skupa je ispalo jako dobro jer sam na kraju penjala sama s Krešom. Nismo se morali načekivati i išlo je prilično brzo. Ako tu ne računamo štrik (pardonček - penjačko uže) koji smo psovali jedan i drugi, jer nije htio prolaziti kroz reverso bez da non stop zapinje. Bilo je situacija da je Krešo balansirao negdje na stijeni, a ja sam se borila sa proguravanjem štrika. (Kazna je slijedila navečer kod krštenja). Najbolji dio dana je bio kad smo izlazili iz Hapedejke. Na vrhu sjede troje starijih ljudi i uživaju u pogledu. Odjednom se od niotkud pojavi Krešo. Razgovor između njih nisam čula, ali kad sam ja ispenjala, pita gospođa: "Da li se i tuda može doći do vrha? Je li to možda kraći put?" Nakon ispenjanih smjerova postavili su nam absajl u dva cuga koji je bio fantastičan. Ipak, mrak je spriječio večinu da se okuša u tome, ali su dobili priliku u nedjelju. Mrak je donio druge zanimljive stvari. Nakon dana koji je većina nas izdržala samo na doručku, ideja o roštilju za večeru je zvučala vrlo primamljivo. Svi smo si dali truda i donesli poveće količine svega kaj bi se dalo zroštiljati. Na žalost, roštilj koji je kraj doma nije bio u upotrebi jer su u subotu betonirali terasu ispred njega. To nas nije omelo da složimo priručni roštiljček. Iza večere nas je čekalo krštenje za prvi ispenjani smjer. Za neupućene, to ga dođe da te namlate penjačkim užetom po riti. Bilo je i onih kojima se to tak dopalo da su tražili reprizu. Hm....... Nakon svega toga se većina nas pokupila na spavanje. Kreveti su bili posebna priča. Poseban škripeći model, na kojem se iz sigurnosnih razloga nije preporučljivo puno okretati, a neke druge stvari pogotovo ne. Nedjelja je osvanula jako vjetrovito. Naše nade da bu se propuh malo smirio nisu ispunjene. Ponovo smo imali priliku penjanja dužih smjerova i absajlanje za one koji još nisu. Bavili smo se i čvorologijom Sv. Bernarda. Još jedna od stvari s kojom će nas zezati na ispitu. Ali nije loše za znati. Pomalo smo počeli osjećati posljedice penjanja. Moja glava pogotovo. Prije početka škole sam si kupila Petzlovu kacigu (Ecrin Roc) koja je super, ali moja glava ima o tome drugo mišljenje - oblik mi ne odgovara. Moram nabaviti novu. By the way,treba netko kacigu? Skupili smo se u domu i obavili pripreme za povratak. Puni dojmova. Marina sa hrpom fotografija i ideja koje jedva čekaju da budu objavljene u njezinoj reportaži. Veli samo da joj je žao kaj nema slika sa stijene. Mislim da je svima koji su penjali na Kleku jasno zakaj je tak. Onima kojima nije preporučujem da se navrate na Klek i provjere. PS.Mojima doma to nije dozvoljeno. Tak misle da sam neuračunljiva. Kad bi još vidjeli slike, ne znam kome bi ostavila kćer na čuvanje bez da prije izleta sklopim policu životnog osiguranja. A nemam se namjeru prestati penjati samo zato kaj me netko ne shvaća. Svatko ima pravo biti lud na svoj način. Ivanka ivy66@net.hr


created by: zeljeznicar @ 2006-10-31 19:46:00 / updated by: neven @ 2006-10-31 20:00:35