 |
Okolica Zagreba
Zagreb i nije mjesto u kome bi poželjeli provesti zimu. Svaki snijeg pretvara gradske ulice u neprohodni prometni kolaps. Čuvena zagrebačka ozonska rupa, zatim pretvara isti taj snijeg u bljuzgu, i Bijeli Zagreb grad postaje prljava baruština. Tokom zime, temperaturna inverzija nije ništa neobično, i posljedične magle i oblaci, pružaju vam pravi darkerski užitak, tj. da ne vidite sunce i po desetak dana.
No nije sve tako strašno. Samo desetak kilometara od Zagreba nalazi se Samoborsko gorje, gdje je sunce česta pojava, a snijeg još uvijek bijel. Temperature su tu niže par stupnjeva, nego u Zagrebu, i u (jako) hladnim zimskim noćima smrzne se i pokoji potočić, i slapić. Jedan dio istih je već razdjevičen, a neki još čekaju dovoljno hladnu zimu, ili dovoljno hrabre penjače da ih srede. Od već ispenjanih najveći je Sopotski slap, iznad Sošica, a najčešće penjan je Cerinski vir, koji iako se rijetko smrzava, nudi na lijevoj i desnoj padini još dvije mogućnosti uspona. Najveći plus mu je svakako samo 15 min. pristupa od parkinga, iznad Smerovišća. Vranjković slap u dolini Slapnice, na Žumberku, penjan je čak dva puta, na "tope rope" , ali još uvijek čeka na prvi pravi uspon. Vjerojatno uvjeti nisu bili dovoljno dobri, jer se i neki od najeminentnijih hrvatskih ledolomaca kao Orsat i Vučinić (2004.), te Čuja, Domić i Martinović (2005.) nisu odvažili na vođenje. Ostao nam je još slap Brisalo, ali s ovakvim zimama, malo je nade, a voda pada (i zimi) preko prevjesa. Bilo je čak i pokušaja, s ostavljanjem štrika, ne bi li se po njemu napravila osnovica za svijeću... i ništa. Ali mi čekamo, i spremni smo. A kad se jednom Brisalo smrzne, to će biti naša Lambada!
Vranjković slap (ili Vranjak) 2005. god
Medvednica iznad Zagreba prepuna je potoka i potočića, ali ne postoji niti jedan dostojan slap. Slap Sopot visok je svega 7 metara i to je najveći komad strmog leda koji možemo naći na Sljemenu. "Tope-ropiran" je više puta, a ispenjan je i odozdo u solo usponu (Orsat?), a s obzirom na blizinu (pristup od 45 min.) nudi lijep planinarski izlet s rastezanjem. Dovoljan je jedan par cepina i dereze, te štrik, jer je slapić, ipak jako strm, i s, obično, svjećastim ledom, pa se većina aspiranata, za uspon, odlučuje na osiguranje odozgo.
U jako, jako hladnim zimama zna se zalediti i slap, na brani iznad pilane, na početku sljemenske ceste, koga su, po usmenoj predaji, prvi "toperopali" Šepavi i Campi? Jednom prilikom zaledila se 5 metarska svijeća, na stijeni, preko puta Zrcala, i to bi bilo to. I premda su mnogi lutali, koritima raznih sljemenskih potoka, tražeći svoj prvenstveni, još nitko nije našao Eldorado...
S vremena na vrijeme, ponekog ponavljača, zimskih smjerova, privuče Akačeva Čuturica (čitaj: strma šuma s kamenim skokovima), u Maloj peči, iznad Lipe. Tamo blizu postoji i Termosica, smjer istog karaktera, nastao tako što smo mislili da penjemo Čuturicu, jedino smo fulali stijenu. Naime Hrvoje Bakrač i ja penjali smo u Velikoj peči.
Za utjehu, zagrebačkim ljubiteljima snijega i leda, zadnjih par godina pobrinuo se Sljemenski glečer, čitaj: Crveni spust, sa najvećim komadima leda u bližoj okolici...
Pogledajte podstranice:
Cerinski vir
Sopotski slap ili zašto je bitno imati bicikl!
Pored Cerinskog vira
created by: klacko @ 2006-03-02 13:00:33 / updated by: klacko @ 2006-04-01 22:44:43
|
|
