Penju: Vanja Starčević i Hrvoje Medven
Gdje: prema Aguille de Rochefort (4003m)
Foto: Rene Lisac, 08/2011

Ovaj tekst može se slobodno koristiti isključivo kao nepromijenjena cjelina (zajedno s ovim napomenama), te kao takav i umnažati i reproducirati na bilo koji način, a sve to isključivo u besplatnom obliku. Nije dozvoljeno ni jedan dio teksta naplatiti na bilo koji način, ni reproducirati u sklopu cjeline ili kolekcije koja i sama nije potpuno besplatna.

Marko DukĹĄi


1. Oprema

Za razliku od stijene, led je medij koji se penje uz pomoć tehničkih pomagala u vidu dereza na gojzericama i alatâ u rukama. Pri tome se ta tehnička pomagala smatraju nužnim produžecima nogu i ruku, nešto poput penjačica kod penjanja suhe stijene. Tako se i ovdje, unutar nekih granica, govori o slobodnom penjanju leda. Anatomiju lednih alata i dereza upoznajte iz Dodatnih izvora.

2. Led

O uvjetima pod kojima se slap smrzava (nagib i vrsta podloge, protok vode, nečistoće u njoj, temperatura i promjene temperature, snijeg, vjetar...) ovise izgled slapa, oblici i kvaliteta leda na njegovim različitim djelovima te, u konačnici, i način na koji ćemo ga penjati te mogućnosti za međuosiguranja. Ovdje nema govora o postanku zaleđenih slapova (viĹĄe o tome na http://www.iceclimb.com/science.html i u Dodatnim izvorima), već samo kratko o mogućim krajnjim rezultatima. Tako su od makro-oblika moguće ujednačene ravne ledene plohe strmina do 90 Â°, zaleđeni Ĺžlijebovi, viseće svijeće, zavjese, stoĹžci (ispod visećih svijeća) i stupovi (ako se svijeća spoji sa stoĹžcem). Navedeni oblici postoje u tankim i debelim varijantama, a potonje su sigurnije za penjanje. Mikro-oblici odgovorni su za izgled leda izbliza (gladak, sviječast, karfijolast, razbijen, izreĹĄetan, pun, ĹĄupalj, odvojen, pjenast, ĹĄećerast...). Dinamička svojstva leda su ona koja određuju njegov odgovor na naĹĄe udaranje po njemu. Na temelju njegova izgleda i povijesti temperatura pokuĹĄavamo ih predvidjeti, ali postaju jasna tek dok počnemo po njemu penjati. Ako imamo sreće, led je plastelinast, ako nemamo, onda je betonski, ako ni partner ispod nas nema sreće, onda se tanjura, itd. Upravo ti različiti oblici i svojstva leda koja se istom slapu mijenjaju koji put i iz dana u dan, predstavljaju jednu od bitnih razlika između penjanja leda i penjanja suhe stijene.

3. Detalji kod samog penjanja

1) Pete nisko! Prednji i sekundarni zubi na derezama napravljeni su tako da je najbolje da  potplat gojzerica (dakle i plohe dereza) bude okomit na podlogu po kojoj se penje ili pete čak i malo niĹže od toga. Nikad se u derezama ne propinje na prste – tako prednji zubi lako prođu kroz led (ispadnu iz njega) i noga ostane bez uporiĹĄta.

2) Na postojeće stopinke. Uvijek treba traĹžiti postojeće stopinke u ledu. Koji put su ĹĄiroke pa se noga postavi po strani, koji put su doboke pa noga uđe skoro do pete, koji put su samo marginalno manje strme od prosječnog nagiba leda, no u svakom slučaju nastoji ih se iskoristiti. Zato je pri svakom koraku potrebno paĹžljivo gledati pod noge.

3) U malim koracima. Ako u ledu već ne postoje ogromne stopinke, dereze je najbolje zabijati u manjim koracima. Tako je težina ravnomjernije raspoređena na obje noge, a pete je lakše držati nisko.

4) U udubine. Derezama, ali i još više alatima, bitno je ne udarati u izbočine. Izbočine, po definiciji, vire iz leda, okružene su zrakom pa ih ulazak noža u pravilu raskoli. Bolju metu predstavljaju udubine koje se ne raskole jer su ojačane okolnim ledom. Još bolju metu predstavljaju rupe u ledu ostavljene od prethodnih penjača. Ako su dovoljno duboke, dovoljno je zakačiti alat u rupu, ali tada oprezno dalje jer takav je alat nestabilniji od zabijenog.

5) Zamahni! Početnici često alatima glade led pred sobom. Alatom treba zamahnuti. Da bi se ĹĄto veći moment prenio na glavu cepina, potrebno je zamah započeti savinutim laktom, »napetim« zapešćem i relativno opuĹĄtenom ĹĄakom. U prvom dijelu pokreta sudjeluju lakat i u manjoj mjeri rame. Kako se ĹĄaka pribliĹžava ledu, tako pokret iz lakta zavrĹĄava (u suprotnom ĹĄaka udara u led), a nagli trzaj zapešćem u djeliću sekunde dovodi alat iz gotovo vodoravnog u uspravan poloĹžaj u trenutku kontakta s ledom. Ovisno o geometriji alata, ponekad je poĹželjno pokret zavrĹĄiti blagim trzajem prema dolje. Tijekom cijelog pokreta rame, lakat, ĹĄaku i alat treba drĹžati u istoj zamiĹĄljenoj ravnini, ĹĄto znači da Ĺželjenu putanju treba odrediti prije zamaha. Tijekom zamaha bilo kakav pokuĹĄaj zakretanja alata iz spomenute ravnine rezultirat će gubitkom kontrole i odbijanjem alata od leda. Ako alat ne bude dobro zabijen od prve, ponoviti zamah ĹĄto preciznije u već pogođeno mjesto u ledu.

6) Ali ne preblizu. Alate ne treba zabijati preblizu. Time se postiĹže tek skroman učinak uz veliki utroĹĄak energije, a i povećava opasnost da drugi alat (zabijanjem preblizu prvome) odlomi dovoljno veliki tanjur leda da i prvi alat izleti van.

7) I ne predaleko. Predaleko zabijen alat predstavlja problem. Nastali položaj je neudoban (penjač je istegnut, težina više nije na derezama), nesiguran (pete se podižu) i nepraktičan (nemoguće je gledati pod noge kod sljedećeg koraka, vrlo je teško i zamahnuti nogom jer u led najprije udari koljeno). Dodatni problem je i to što iz tog položaja nema povratka jer alat je nemoguće izvući sve dok mu se ne približi.

8) Vađenje alata. Kako ne bi došlo do zamora materijala i pucanja noža alata, zabijeni alat ne smije se pokušavati izvaditi klimanjem lijevo-desno niti na bilo koji drugi način primjenjivati sile koje savijaju nož iz ravnine alata. Umjesto toga, alat se iz leda vadi klimanjem u ravnini, dakle, kod uobičajenog položaja to je gore-dolje. Ukoliko se i dalje odupire, najčešće ga je dovoljno rukom udariti pod kladivo odnosno lopaticu, ili samo povući za glavu.

4. Tehnike penjanja leda

Postoje razne tehnike penjanja strmog leda – neke su omiljene u početnikâ, a neke primjerenije iskusnijima. ViĹĄe o različitim tehnikama penjanja pročitajte na http://www.grivel.com/Tecnica/Tecnica.asp.

5. Osiguravanje prilikom penjanja leda

Najčešća međuosiguranja u ledu su ledni vijci odnosno ĹĄraube. Postavljaju se u napredovanju, a zahtijevaju poznavanje joĹĄ poneĹĄto teorije i praktično iskustvo koje je najbolje steći stojeći objema nogama na sigurnom, pod samim slapom. Dobro postavljena ĹĄrauba u dobrom ledu ima nosivost usporedivu s nosivošću jednog dobrog spita u čvrstoj stijeni. Ipak, za razliku od suhe stijene gdje su padovi najnormalnija stvar, led je savim druga priča. Najbolje je nikad, ali nikad ne pasti u vodstvu! Glavni razlog tome je taj ĹĄto, čak i da međuosiguranje zadrĹži pad, brojni oĹĄtri ĹĄiljci na penjaču tijekom pada i u trenutku zaustavljanja skoro da garantiraju teĹĄke ozljede. Dereza u padu moĹže zapeti za led pa su mogući razni sloĹženi prijelomi nogu, a moguće su i razne ubodne rane, ĹĄto od dereza, ĹĄto od alata (postoji npr. opasnost od iskrvarenja razdiranjem neke od velikih arterija). Zato nikad ne penjite led u vodstvu i zato o tome ovdje niĹĄta ne piĹĄe!

6. Uklanjanje međuosiguranja

PoĹĄto je penjanje leda zabavno i drugome u navezu, evo i par riječi o uklanjanju ĹĄraubi koje postavlja samoubojica u vodstvu.

1) Suprotno od kazaljke na satu! Malen broj ljudi ne moĹže zapamtiti kako se vijak zavrće, a kako odvrće (takvi su odgovorni za ogromnu većinu scena s raznim ventilima u američkim akcijskim filmovima). Nitko nije savrĹĄen i nemam niĹĄta protiv njih, sve dok se ne dohvate moje ĹĄraube koja viri iz tankog leda! Ako je iza leda stijena, i sâm pokuĹĄaj odvrtanja u krivom smjeru rezultirao bi zatupljivanjem i/ili savijanjem zubi ĹĄraube. Ukoliko vlasnik ĹĄraube ima kratak fitilj, to i nisu jedini zubi koji Ä‡e stradati.

2) Vađenje ledenog čepa. Odmah nakon ĹĄto je ĹĄrauba izvađena iz leda treba iz nje pokuĹĄati izvaditi ledeni čep. To se radi tako da se glavom ĹĄraube (suprotan kraj od zubiju) lagano tucka o led drĹžeći ĹĄraubu okrenutu zubima prema dolje. Ukoliko ne ide, pokuĹĄati isto, ali drĹžeći ĹĄraubu okrenutu zubima prema gore. Ako ni tako čep ne ispadne, pokuĹĄati puhati u jedan, pa u drugi kraj. Ne uspije li niĹĄta od toga, spremiti ĹĄraubu u unutarnji dĹžep jakne ĹĄto bi je u kratkom vremenu trebalo dovoljno ugrijati da gornje metode uspiju. Tek ako niĹĄta od toga ne urodi plodom, a nema vremena za daljnje grijanje ĹĄraube, led je moguće iskopati kukom za izradu V-sidriĹĄta (tzv. Abalakov sidriĹĄta), pazeći da ne dođe do ogrebotina na unutraĹĄnjoj povrĹĄini ĹĄraube.

3) Zubi i navoj! Nikad se ne smije zubima ni navojem ĹĄraube udarati po ledu, stijeni, opremi ili kakvom drugom tvrdom predmetu, a iz istog razloga treba paziti prilikom pristupa i naročito silaza (veliki koraci nizbrdo) da ĹĄraube koje vise s pojasa ne zvone od udaraca. Ĺ raube su izuzetno vaĹžan i skup komad opreme i bolje vam je da pazite na njih kao na vlastite oči u glavi. Nakon svakog izleta treba ih barem ĹĄto prije posuĹĄiti papirom, ako ne već i podmazati. Pregledati svaki detalj: zube, navoj, cijev, uĹĄicu. Isto vrijedi i za poklonjene ĹĄraube, bez obzira na narodnu poslovicu jer priznajte, kad ste zadnji put povjerili konju da vam zadrĹži pad?

7. Dodatni izvori

- dobre ilustracije osnova (iz knjiĹžnice Odsjeka)

• Sports Catalogue, Petzl, 2003., 2004., 2005. ili 2006.

- općenito (iz knjižnice Odsjeka)

• Jeff Lowe, Ice World, The Mountaineers Books, 1996.
• Jerry Cinnamon, The Complete Climber's Handbook, Revised and Expanded, Ragged Mountain Press, 2000.
• Steven M. Cox (urednik), Kris Fulsaas (urednik), Mountaineering: The Freedom of the Hills, 7th Ed., The Mountaineers Books 2003.
• Will Gadd, Ice & Mixed Climbing: Modern Technique, The Mountaineers Books 2003.

- specifično (on-line)

• C. Harmston, Myths, Cautions and Techniques of Ice Screw Placement, Internal Report, Black Diamond Equipment, 1998. (link, 24. 02. 2006.)
• W. Bennett, S. Alziati, Simulating and Testing Ice Screw Performance in the Laboratory, Final Report 16.622, Massachusetts Institute of Technology, 2003. (link, 24. 02. 2006.)