Tko: Stipe Mikulić
Gdje: silazak sa Štruce, nakon smeri Črnivec-Pibernik IV/III
Foto: Rene Lisac, 04/2012

Objekt: Kuk od Skradelin, JI stijena

Smjer: VĹ˝ varijanta Le Ginestre (autori originalnog Le Ginestre P. Pezzolato i kompanija)

Prvi penjači: Marko Dukši i Jelena Dabić

Datum: 30. 10. 2005.

Ocjena: V-VI

Visina: 70 m samo varijanta (original je nazivno 120 m, no ipak je neĹĄto kraći)

Vrijeme penjanja: oko 2 h (cijeli smjer)

Oprema: set frendova i stopera, nekoliko gurtni i produĹživi kompleti (molim ne spitati ni zabijati klinove!)

Karakteristika: Lijepa logična linija s prirodnim osiguranjem te napetim i eksponiranim teĹĄkoćama u čvrstoj stijeni. Zbog svoje orijentacije stijena je idealna za hladne sunčane dane, a ako vam je vruće već na pristupu, ne pomiĹĄljajte na ulaz u smjer!

Pristup: Nakon Ovčjeg kuka, a prije parkiraliĹĄta skrenuti s ceste desno gore po siparu. Proći ispod Piksie & Diksie i Anarhije pa nastaviti do velike obrasle jaruge, 30 min. U stijeni s njene desne strane nalazi se gusta linija spitova koja vodi ravno gore, a Le Ginestre se od prvog spita pukotinom odvaja koso desno.

Silaz: PjeĹĄice udesno po platou Kuka od Skradelin, uz i preko suhozidova livadom posijanom čudnim oblutcima. ÄŒim stijena postane vidljiva (osvrtati se preko desnog ramena), oĹĄtro desno i siparom ponovno pod ulaz, 30 min.

Opis: Pukotinom za klinovima (VI) dok ne nestanu i preko manjeg prevjesa te po položenijem terenu do obrasle police. Tamo original policom nastavlja lijevo, a VŽ varijanta odmah hvata izraziti strmi žlijeb (kutnu pukotinu) kojim do kraja (IV), u ploče (V+) i do pod veliki žuti prevjes. Prečnicom lijevo i pukotinom u lijevom rubu prevjesa (VI-) pomalo desno do lakšeg, ali klimavog terena. Probiti se njime još 15-ak metara do dobre police gore lijevo. Ravno nad njom (II-III) još malo do klina u zadnjoj dužini Le Ginestre kojom na plato.

Cijela priča: U nedjelju je Mrzli zatraĹžio slobodan dan, a ja mu nakon Kače nisam nimalo zamjerio. Pričekao sam Jelenu i Igora da se vrate iz smjera i, poĹĄto je Igor odlazio na rafting, otiĹĄao s Jelenom prema Le Ginestre. To je jedan duĹži Pezzolatov smjer desno od Anarhije. Na ulazu - iznenađenje. Spitovi! Na sreću, spitovi se odvajaju ravno gore, a ja sam po pukotini za klinovima zapalio desno. A onda su klinovi prestali i pojavio se upitnik odmah iznad glave, na dohvat ruke, ali beskoristan za ukopčati. Uzeli smo 4 stopera i 3 frenda. SnaĹĄao sam se, a Jelena za mnom. Ĺ tandao sam pod krasnom uspravnom kutnom pukotinom. Nastavak smjera trebao bi ići joĹĄ lijevo po obrasloj polici pa gore, ali direktan nastavak me je namamio. Pitao sam Jelenu je li zainteresirana da nastavimo ravno - jest, bi li vodila svoju duĹžinu - bi! Luuudnica. Vodila je 30 m (IV-V+) ravno kao strijela, sve dok je nije zaustavio veliki Ĺžuti previs. Imala je jedan biser od međuosiguranja, ali kaĹže da joj se inače baĹĄ svidjelo. Tako i treba. Nemojte podcijeniti duĹžinu - nije mačji kaĹĄalj. Ĺ tand je napravila na jednom grmu i joĹĄ jednijem pjaščanom satu, ali rekoh, dovoljno. TeĹži ljudi neka radije potraĹže neĹĄto bolje, negdje drugdje. Ravno se viĹĄe ne moĹže pa sam odlučio izvidjeti jednu pukotinu na samom lijevom rubu previsa. Prečnica do nje je OK, iako me svakim sljedećim korakom bez međuosiguranja sve viĹĄe mučilo ĹĄto bi bilo sa ĹĄtandom da padnem. Objesio sam neĹĄto za običnu, jadnu, malu smokvu i zapucao se pukotinom s jednom umirujućom miĹĄlju. Znate ono kad penjete neĹĄto i jedva vjerujete da baĹĄ kad vam je najteĹže i ispruĹžite ruku, zgrabite tramvajac kojeg niste vidjeli? Pa tako sljedeći, pa i onaj iznad njega... I na kraju sve pripiĹĄete Paklenici u zasluge - čudne li stijene! Tako sam se nadao da ću već neĹĄto gore naći. Nije baĹĄ bilo tako ruĹžičasto. Uspio sam postaviti frend i izakrobirao nekako na vrh prevjesa (VI-). Sljedeće se trebalo popeti ili po trometarnom čovuljku naslonjenom na stijenu, ili pronaći način lijevo od njega. I bi lijevo od njega. Zatim logično gore kraj pokojeg stabla i preko joĹĄ koje opake glonđe do ĹĄtanda (III). Tu je nakon 30 metarne duĹžine dobro predahnuti zbog mogućeg trenja ako nastavite dalje. U pola posljednje 30 metarne duĹžine (logično II-III) ukopčao sam klin iz izlaza Le Ginestre i na vrhu ĹĄtandao na nekom pješčanom satu.

Varijanta je jedva i neka varijanta budući da je duĹža od ostatka originala, ali nek' joj bude, formalnosti radi. Budući da je Jelena iz Velebita, ja iz Ĺ˝eljezničara, a oboje smo iz VaraĹždina, nazvali smo naĹĄ uradak VĹ˝ varijantom.