Fotografski kutak: slike s penjanja.

Tko: Stipe Mikuli
Gdje: silazak sa truce, nakon smeri rnivec-Pibernik IV/III
Foto: Rene Lisac, 04/2012

Uitaj iduu fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Klek

Velebit

Okić

Paklenica

Vela draga

Kalnik

Sisol

Biokovo

Ledolomstvo u Hrvata (i malo šire)

Stijene iznad Bribira

Omiš

Popis prvenstvenih smjerova AOŽ - neautorizirana kronika

Alpe

Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Linkovi

Novosti
Osmi vikend LJAŠ 2022: 21. - 22.5. - Tulove grede
Sedmi vikend LJAŠ 2022: 14. - 15.5. - Klek
Šesti vikend LJAŠ 2022: 7. - 8.5. - Paklenica
Peti vikend LJAŠ 2022: 30.3 - 1.4. - Dabarski kukovi
Četvrti vikend LJAŠ 2022: 23. - 24.4. - Paklenica

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
info@aozeljeznicar.hr

Le Ginestre - VŽ varijanta


Objekt: Kuk od Skradelin, JI stijena

Smjer: VŽ varijanta Le Ginestre (autori originalnog Le Ginestre P. Pezzolato i kompanija)

Prvi penjači: Marko Dukši i Jelena Dabić

Datum: 30. 10. 2005.

Ocjena: V-VI

Visina: 70 m samo varijanta (original je nazivno 120 m, no ipak je nešto kraći)

Vrijeme penjanja: oko 2 h (cijeli smjer)

Oprema: set frendova i stopera, nekoliko gurtni i produživi kompleti (molim ne spitati ni zabijati klinove!)

Karakteristika: Lijepa logična linija s prirodnim osiguranjem te napetim i eksponiranim teškoćama u čvrstoj stijeni. Zbog svoje orijentacije stijena je idealna za hladne sunčane dane, a ako vam je vruće već na pristupu, ne pomišljajte na ulaz u smjer!

Pristup: Nakon Ovčjeg kuka, a prije parkirališta skrenuti s ceste desno gore po siparu. Proći ispod Piksie & Diksie i Anarhije pa nastaviti do velike obrasle jaruge, 30 min. U stijeni s njene desne strane nalazi se gusta linija spitova koja vodi ravno gore, a Le Ginestre se od prvog spita pukotinom odvaja koso desno.

Silaz: Pješice udesno po platou Kuka od Skradelin, uz i preko suhozidova livadom posijanom čudnim oblutcima. Čim stijena postane vidljiva (osvrtati se preko desnog ramena), oštro desno i siparom ponovno pod ulaz, 30 min.

Opis: VŽ varijanta Le GinestrePukotinom za klinovima (VI) dok ne nestanu i preko manjeg prevjesa te po položenijem terenu do obrasle police. Tamo original policom nastavlja lijevo, a VŽ varijanta odmah hvata izraziti strmi žlijeb (kutnu pukotinu) kojim do kraja (IV), u ploče (V+) i do pod veliki žuti prevjes. Prečnicom lijevo i pukotinom u lijevom rubu prevjesa (VI-) pomalo desno do lakšeg, ali klimavog terena. Probiti se njime još 15-ak metara do dobre police gore lijevo. Ravno nad njom (II-III) još malo do klina u zadnjoj dužini Le Ginestre kojom na plato.

Cijela priča: U nedjelju je Mrzli zatražio slobodan dan, a ja mu nakon Kače nisam nimalo zamjerio. Pričekao sam Jelenu i Igora da se vrate iz smjera i, pošto je Igor odlazio na rafting, otišao s Jelenom prema Le Ginestre. To je jedan duži Pezzolatov smjer desno od Anarhije. Na ulazu - iznenađenje. Spitovi! Na sreću, spitovi se odvajaju ravno gore, a ja sam po pukotini za klinovima zapalio desno. A onda su klinovi prestali i pojavio se upitnik odmah iznad glave, na dohvat ruke, ali beskoristan za ukopčati. Uzeli smo 4 stopera i 3 frenda. Snašao sam se, a Jelena za mnom. Štandao sam pod krasnom uspravnom kutnom pukotinom. Nastavak smjera trebao bi ići još lijevo po obrasloj polici pa gore, ali direktan nastavak me je namamio. Pitao sam Jelenu je li zainteresirana da nastavimo ravno - jest, bi li vodila svoju dužinu - bi! Luuudnica. Vodila je 30 m (IV-V+) ravno kao strijela, sve dok je nije zaustavio veliki žuti previs. Imala je jedan biser od međuosiguranja, ali kaže da joj se inače baš svidjelo. Tako i treba. Nemojte podcijeniti dužinu - nije mačji kašalj. Štand je napravila na jednom grmu i još jednijem pjaščanom satu, ali rekoh, dovoljno. Teži ljudi neka radije potraže nešto bolje, negdje drugdje. Ravno se više ne može pa sam odlučio izvidjeti jednu pukotinu na samom lijevom rubu previsa. Prečnica do nje je OK, iako me svakim sljedećim korakom bez međuosiguranja sve više mučilo što bi bilo sa štandom da padnem. Objesio sam nešto za običnu, jadnu, malu smokvu i zapucao se pukotinom s jednom umirujućom mišlju. Znate ono kad penjete nešto i jedva vjerujete da baš kad vam je najteže i ispružite ruku, zgrabite tramvajac kojeg niste vidjeli? Pa tako sljedeći, pa i onaj iznad njega... I na kraju sve pripišete Paklenici u zasluge - čudne li stijene! Tako sam se nadao da ću već nešto gore naći. Nije baš bilo tako ružičasto. Uspio sam postaviti frend i izakrobirao nekako na vrh prevjesa (VI-). Sljedeće se trebalo popeti ili po trometarnom čovuljku naslonjenom na stijenu, ili pronaći način lijevo od njega. I bi lijevo od njega. Zatim logično gore kraj pokojeg stabla i preko još koje opake glonđe do štanda (III). Tu je nakon 30 metarne dužine dobro predahnuti zbog mogućeg trenja ako nastavite dalje. U pola posljednje 30 metarne dužine (logično II-III) ukopčao sam klin iz izlaza Le Ginestre i na vrhu štandao na nekom pješčanom satu.

Varijanta je jedva i neka varijanta budući da je duža od ostatka originala, ali nek' joj bude, formalnosti radi. Budući da je Jelena iz Velebita, ja iz Željezničara, a oboje smo iz Varaždina, nazvali smo naš uradak VŽ varijantom.




created by: duksi @ 2006-02-06 08:39:28 / updated by: duksi @ 2006-02-08 10:15:19